Da članice Udruge žena vole putovati i upoznati svaki dio domovine, potvrdile su 16. /17. 5.2026. uputivši se na istok Hrvatske, u Baranju i Slavoniju.
Prvo odredište bio nam je Kopački rit, močvarno carstvo Baranje, gdje je dom našlo više od 300 vrsta ptica, 50 vrsta riba i mnogo vrsta sisavaca: jelena, srne, divlje svinje, dabra i mnogo drugih. Upoznale smo naš najstariji Park prirode kroz izložbu , zatim šetnicom do broda i vožnjom po jezeru Veliki Sakadaš uz slušanje priče o velikom bogatstvu njegove flore i faune. Nakon močvarnog dijela posjetile smo sjeverni šumski dio Parka prirode u kojem se nalazi dvorac Tikveš. Ovaj prekrasan prostor u kojem su uživali Habsburgovci, Karađorđevići, Josip Broz Tito i brojni državnici, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Kompleks dvoraca obuhvaća Stari dvorac i Novi dvorac s Aneksom u kojem je smješten Prezentacijsko-edukacijski centar. Posebno je dojmljiv film o povijesti dvorca koji je bio rezidencijalno lovačko središte rezervirano samo za elitu, a tek je nakon domovinskog rata obnovljen i otvoren za posjetitelje. Put smo nastavile prema Banovu brdu ili "hrvatskoj Toskani", vinorodnim brežuljcima s oko 650 hektara vinograda. Kako nam je kiša bila cjelodnevni pratioc, uživale smo samo pogledom iz udobnog autobusa i nastavile vožnju do baranjskog mjesta Draž, gdje su nas u crkvi svete Barbare srdačno dočekali vlč. Josip Kuzmić sa sestrom Maricom i Brankicom Martinov. Roditelji vlč. Jožeka i Marice doselili su u Baranju prije njihovog rođenja, a Brankica je Dobravčica, udana i živi u Dražu. Susret s njima bio je jako emotivan i ostati će svima u sjećanju. Na kraju susreta s njima zaorila je crkvom pjesma "Međimurje kak si ljepo zeleno". Slijedila je večera i druženje u mjestu Suza, a nakon doručka napustile smo Baranju i uz pjesmu "Dođi u Vinkovce" stigle u grad na Bosutu, nekada jedno od najvećih željezničkih raskrižja, danas poznat po folklornom festivalu "Vinkovačke jeseni".
U obilazak grada povela nas je ljubazna turistička vodićica Josipa i upoznala sa znamenitostima i poviješću grada. U Gradskom muzeju dočekala nas je kustosica Lea i dočarala nam bogatstvo etnološkog postava i Arheološkog odjela. Zahvaljujući njima upoznale smo Vinkovce i njegovu bogatu povijest. Naše posljednje odredište bilo je Đakovo gdje smo razgledale našu najstariju Ergelu u kojoj je dom pronašlo 160 lipicanaca, mjesto gdje se vrši obuka i dresura konja. Posebno divljenje izaziva katedrala sv. Petra izgrađena 1866.-1882. godine pod pokroviteljstvom biskupa Josipa Juraja Strossmajera. Nakon prebogatog ručka u Gradskom podrumu ispratili su nas uz pjesmu naše Tete Lize i mi smo se pune dojmova vratile zadovoljne u našu Dobravu. Da sve bude tako lijepo zaslužni su naša turistička pratiteljica Ivana i naš Miljenko.
Katarina Frančić
