Zajedništvom do razvoja zdravstva u Donjoj Dubravi - Općina Donja Dubrava
Disable Preloader

Novosti

U raspravu oko dobravske ambulante uključio se i Slaven Ujlaki. Ne predlaganjem nove lokacije nego člankom o povijesti zdravstva V Dobravi.
Možete ga pročitati u nastavku
Naše mjesto Donja Dubrava zahvaljujući firmi Ujlaky-Hirschler doživljava u drugoj polovici 19. stoljeća svoj neviđen svekoliki razvoj. U to vrijeme u cilju razvoja mjesta od ekonomskog, kulturnog, zdravstvenog i svakog drugog značaja svoje snage udružuju ekonomisti/političari Hirschleri/Zalani - Maks, Jakob, Leopold, Odon/Anton, Gyula Zalan itd., moralno-inteligentna elita-župnici - Mihael Legenyi, Franjo Cimerman. Petar Liechtenberger itd., te učitelji Dragutin Kocbek, Josip Slamek, Marija Biro, Janos Voros itd., općinski bilježnici Imre Pichler, Janos Mihac, seoski načelnici/općinari Stjepan Feletar, Martin Čižmešija, Rudolf Jakupak itd. Da, bila su to desetljeća razvoja i napretka.
U ovom broju Dobravskih novina iznijet ću podatke važne za razvoj zdravstva u Donjoj Dubravi.
Prvi pisani trag o početku djelovanja zdravstva u našem mjestu nalazi se u mađarskim novinama Zala Megye od 8. 10. 1893. godine: „Odobrena je odluka zastupničkog tijela Općine Donja Dubrava o otvaranju posebnog radnog mjesta liječnika.“ No, tek 1896. godine vidi se da je ime općinskog doktora (židov) Alexander E. (Sandor Janos) Oeszterreicher, rodom iz Jankovacz, županija Bacs (Mađarska). No, on umire već 28. 6. 1898. godine.
U zapisniku skupštine Zaladske županije br. 331 od 11. 9. 1899. godine piše: „Diploma doktora medicine Nandora Brauna, okružnog liječnika u Donjoj Dubravi“.
Doktor Nandor Braun (okružni liječnik za Donju Dubravu, Donji Vidovec, Svetu Mariju i Kotoribu)
Doktor Nandor Braun kao židov rođen je 15. 12. 1869. godine u Moškovecu. Općina Donja Dubrava mu je ustupila zgradu za ordinaciju te antitrahomsku ambulantu u centru mjesta, kbr, 2 (to je bila treća u nizu zgrada: 1. vatrogasna zgrada, 2. općina, 3. ordinacija doktora). Dubravčani su imali veliko povjerenje u njega. Bio je smiren i uvijek pristupačan čovjek, uvijek sa zlatnim naočalama. Rado se odazivao na pozive svojih sumještana, ali i na pozive iz okolnih sela. Imao je svog kočijaša Štefa Rusaka-Boltovca. Doktor Braun je živio u konkubinatu s Idom Medved, bivšom upraviteljicom kasina u Donjoj Dubravi. Mora se napomenuti da je doktor Braun bio zadužen za iskorjenjivanje trahoma za pet donjomeđimurskih sela, dok se antitrahomska bolnica nalazila u Prelogu. Da je uistinu trebala takva ustanova pokazuje sljedeći podatak: „Za kotar Prelog godine 1933. zabilježeno je da Donja Dubrava ima 4500 stanovnika te da je od trahoma bolesno 4% stanovništva, dok je recimo najviše u Hodošanu 30%, a najmanje u Legradu 2%.“ U svom radu, doktoru Braunu je desna ruka bila Lucija pl. Oszterhuber (1870.-1943.) Ona je ujedno bila i primalja-babica, davala je injekcije koje je doktor Braun propisao. Općina je Luciji plaćala 400 dinara mjesečne plače.
Iz vremena službovanja doktora Brauna uspjela se sačuvati jedna liječnička potvrda od 14. 3. 1918. godine na mađarskom jeziku. Donosim prijepis originala:
 
Od okružnog liječnika iz Donje Dubrave
LIJEČNIČKA POTVRDA
Za pošiljke vojne pošte bez naplate poštarine
Dolje potpisani ovim potvrđujem da sam nad Floriane Peranecz, ima 46 godina, stanuje u Donjoj Dubravi, poljoprivrednica je sa sitnim posjedom, majka je Jozsefa Peranecz, desetnika 11. husarske pukovnije, obavio liječnički pregled, ustanovio da bolesnica ima gripu, organizam joj je oslabljen, zbog bolesti nije sposobna obavljati poslove na vlastitom gospodarstvu, predviđa se da će njezina bolest dulje potrajati.
U Donjoj Dubravi, 14. 03. 1918.
Doktor Nandor Braun
Okružni liječnik
 
 
Prošlo je 75 godina od smrti doktora Brauna i bio sam siguran da više ne postoji živih ljudi koji ga se sjećaju. Hvala Bogu, prevario sam se. Ne da postoji osoba koja se dobro sjeća doktora Brauna, već postoji i osoba koju je liječio. Godine 2018. obavio sam intervju s našim sumještaninom gospodinom Ljudevitom Čižmešijom (rođen 1929. godine).
Intervju s Ljudevitom Čižmešijom:
Slaven Ujlaki: Ljudvibači, ste vi poznalji doktora Brauna?
Ljudvibači: Kak ga nebi poznal, me lječil kak dete. Ve ti povem kak je bilo. Je, bilo je to ljeta elj 1936., elj 1937. Deca smo se igralji, skakalji smo s parme-škednja i nekoj je name skočil. Čez nekaj vremena mi je pod pazuhom počela rasti buća, bila je vekša. Unda su žene reklje mami: „Maro kaj neš z dečecom k doktoru? Vidiš da je se mršaveši i bljedi.“ Je, to me i boljelo. Je, išlji smo mi k doktoru v apoteku tu na Zalanovo. Tu je bila apoteka pri Antaueru. Doktor Braun je došel. Išče nam nigdar zabil da so mi mama žemlju kupilji kaj je bilo vu ono vreme retkost. Doktor Braun je to pogljedal, nekaj se spominal z Antauerom. Mislim da je bilo na mađarskem. Velji mi doktor Braun: „No, dečec, ve te bom malo fpičil.“ Vužgal je na špiritus plamenika i čez njega prešel z iglom za dezinfekciju. Tri put mi je potegel z te buče valjda gnoja i rekel je zutra i pozutri dojdite na kontrolu. Meni je to zaraslo i evo, još sem živ.
Slaven Ujlaki: Rečite mi kakov je bil kak čovek?
Ljudvibači: Jako dober je bil. To ti očem reči kaj boš znal. Moj japa Martin so napolju palji z konja v ljeti 1941. Furt ji je boljel želodec. Došel je doktor Braun i velji: „Maro, došel sem ti gljet betežnika, Martina“. Mama veljijo: „Joj nemam Vam ja z kim platiti (6 dece je bilo, rat je bil“.) Doktor Braun je rekel: „Maro, nesem došel po peneze, ja sem došel Martina gljet. Maro nekaj ti bom rekel. Z Martina ti nabo nikaj. Življenje si naravnaj.“ Unda smo mi deca vidlji prvoj da so mama soze puščalji. Deca smo pitalji: „Mama zakaj bečite?“ Oni so reklji: „A kaj vi deca znate.“ Drugo ljeto, 23. 1. 1942. so japa hmrlji. Je, tak ti je to bilo.
Doktor Braun je bio na usluzi Dobravčanima sve do 26. 4. 1944. godine punih 45 godina. Tada su uhapšeni svi židovi u Donjoj Dubravi. Kao 75-godišnjak uhapšen je i doktor Braun i odveden u logor Aushwitz gdje je tokom svibnja iste godine i likvidiran.
Vlasti i mještani Donje Dubrave nisu šutjeli. Proveli su peticiju i ljudi su tražili da se doktor Braun oslobodi jer je potreban narodu. Vlast u Donjoj Dubravi poduzela je dvije intervencije, donosim jednu:
 
OČITOVANJE LOKALNE VLASTI
Od poglavarstva velike općine Donja Dubrava, br. 1117/1944
Dolje potpisano općinsko poglavarstvo vjerodostojno potvrđuje da umirovljeni okružni liječnik doktor Braun Nandor 45 godina stanuje u velikoj općini Donja Dubrava. U općini Donja Dubrava bio je jedini liječnik. Nadalje, potvrđujemo da najbliži nam liječnik stanuje u Sv. Mariji, udaljenoj 8 kilometara, on radi kao liječnik u sklopu prisilne radne službe. Na osnovi postojeće situacije liječnik u sklopu prisilne radne službe liječi bolesnike iz velikih općina D. Mihaljevec, Sv. Marija, D. Vidovec, D. Dubrava i Kotoriba u kojima živi ukupno 19.000 ljudi. Broj stanovnika u D. Dubravi je oko 4000, većina ih govori hrvatski jezik, stoga liječnička skrb iziskuje poznavanje hrvatskog jezika koji narečeni dr. Braun izvrsno govori. Radi javnog interesa smatramo potrebitim njegov povratak, s pravom stanovanja u općini, time više što u našoj općini ima mnogo oboljelih od plućnih bolesti, bolesti štitnjače (guše), sifilisa, malarije, kod djece ima veliki broj kroničnih proljeva, zbog zaraženih voda povremeno se javlja i tifus. Potvrđujem da dr. Braun na našoj općini prakticira medicinu kroz 45 godina, kroz sve to vrijeme posvjedočio je svoju lojalnost u pogledu politike, državne sigurnosti i vjernosti prema naciji.
D. Dubrava, 12. 5. 1944.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
U članku od 3. 6. 1944. vlasti se obraćaju velikom županu Beli Teleki te ga mole da se pusti doktor Braun. Navodi se da je doktor Braun katolik. Zamolbu je potpisao vitez Istvan Csizmadia iz Kotoribe s još sedam potpisa. Veliki župan Bela Teleki iz Zalaegerszega odgovara 7. 6. 1944. godine da se zamolba ne može usuglasiti sa zahtjevima policijske uprave.
Vlasti i narod su intervenirali, no nisu znali da je doktor Braun, nažalost, tada već bio mrtav.
Očito nije bilo teško likvidirati starca od 75 godina. Nacističko zlo je bilo jače, no nisu uspjeli izbrisati iz sjećanja sva dobročinstva koje je doktor Braun činio kao okružni liječnik punih 45 godina. O tome su mi govorili mnogi stari Dobravčani. To uostalom i tvrdi danas jedini njegov živući svjedok – pacijent, gospodin Ljudevit Čižmešija kojega je prije 80-tak godina od najvjerojatnije sigurne smrti spasio dobročinitelj doktor Nandor (Ferdo) Braun.
 
Nacistička Njemačka kapitulirala je 8. 5. 1945. Naše mjesto oslobođeno je od strane bugarske vojske 3. 4. 1945.godine. Iz zapisnika MNOO Donje Dubrave od 16. 5. 1945. piše:
„Točka 2 - Organizacija mjesnog zdravstvenog odjela.
Odbor je odlučan da se dogovori sa doktorom Legenyijom kako da se organizacija provede.“
Više informacija o doktoru Legenyiu nema u zapisnicima MNOO. Iste godine 13. 11. 1945. spominje se: „Na sastanku od privatnika je doktor Andrija Preis. Osniva se Odbor za osnivanje Crvenog križa. Za predsjednika se imenuje doktor Andrija Preis.“ Nadalje, iz zapisnika od 16. 3. 1946. se vidi da doktor Preis moli vlasti da mu se ogradi dvorište. Ovdje želim napomenuti da je onaj liječnik u gornjem tekstu koji je 1944. u Svetoj Mariji radio u sklopu prisilne radne službe upravo bio doktor Andrija Preis.
 
Doktor Andrija Preisz (Preis) (Budimpešta, 8. 7. 1910. - Čakovec, 16. 6. 1991.)
    Andrija Preisz, od oca Samuela činovnika i majke Jelene rođene Rosenfeld. Godine 1914. otac mu postaje knjigovođa na pilani Ujlaky Hirschler u Kotoribi te cijela obitelj seli u Kotoribu. Godine 1929. upisuje Medicinski fakultet u Zagrebu. Nakon završetka fakulteta 1936.-1938. radi kao sekundarni liječnik u bolnici u Varaždinu, godine 1938. otvara privatnu ordinaciju u Varaždinu. Godine 1939. preuzima dužnost liječnika kod bolesničke blagajne „Merkur“ u Varaždinu iz koje je 15. 6. 1941 otpušten. Isti dan zatvorena je i njegova privatna ordinacija. Ustaške vlasti ga zatvaraju u kaznionicu Lepoglava, no brat Eugen ga spašava. Vlasti ga protjeruju u Međimurje te se vraća u Kotoribu i tu radi do 30. 4. 1942. Tada ga mađarske vlasti protjeruju u Svetu Mariju gdje je prisilno postavljen za općinskog liječnika. Noću odlazi u šumarke oko sela i tamo liječi ranjene partizane, donoseći im sanitetski materijal i lijekove. Zanimljivo je da je Andrija Preis noću s 24. na 25. 4 1944. godine s obitelji probao pobjeći preko Drave k partizanima Kalničkog odreda, no badava je čekao na „vezu“. Sljedeća noć je već bila pogubna za njih. No, situacija se pogoršala u proljeće 1944. godine. Njilaši-mađarski saveznici nacista hapse Preisa i njegovu suprugu Margit te ih odvode u Auschwitz. Andrija radi kao sanitarac, uspijeva preživjeti logor i vraća se u Kotoribu. 1945. godine po nalogu vlasti postavljen je za liječnika u Donjoj Dubravi, dakako, prvo u okviru Crvenog križa. Za napomenuti je da je doktor Preis bio i član DVD-a Donja Dubrava. Na skupštini navedenog društva održanoj 10. 2. 1947. imenovan je za Pročelnika DVD-a Donja Dubrava te je bio ljekarnik vatrogasne čete. 20. 4. 1947. doktor Preis iz Donje Dubrave izabran je za podpredsjednika upravo utemeljene podružnice zbora liječnika Hrvatske (ZLH) u Čakovcu. U D. Dubravi ostaje do 1949. kada odlazi u Prelog. Kakav je čovjek bio doktor Preis govori odlikovanje koje je 1966. dobio od predsjednika Josipa Broza Tita – Orden rada sa zlatnim vijencem. Odlaskom doktora Preisa situacija sa liječnicima se nije mogla stabilizirati sve do 1972. godine. U tom vremenskom razdoblju od 1949. pa do dolaska doktora Ivana Dolenca u Donjoj Dubravi djeluju sljedeći liječnici: doktor Petrušić, doktor Mijo Jembrih, doktor Erceg. Zahvaljujući intervjuu koji sam obavio s medicinskim sestrama Marijom Janković iz Svete Marije, koja je službovala u Donjoj Dubravi od 1966. do 1976. godine, te Vericom Matotek iz Kotoribe, koja je radila od 1978. do 2010.godine, može se puno detaljnije pratiti rad medicinske službe u Donjoj Dubravi.
Gospođa Marija Janković iznosi:
U moje vrijeme (a i ono kaj sam čula) je to je ovako bilo:
1.   Opća medicina (doktor opće prakse)
Pečat ustanove je bio Zdravstvena stanica Kotoriba, ambulanta Donja Dubrava. Šef službe je bio doktor Valent Percač stacioniran u Kotoribi. U D. Dubravi je doktor ordinirao tu gdje je i sada, u Hirschlerovoj zgradi. U toj zgradi nalazile su se i ostale liječničke službe.
2.   Rentgen kabinet
Kad sam ja došla rentgen je već bio u dubravskoj ambulanti. Mislim da ga je doveo doktor Đuro Antauer. Rentgen je radio jedanput tjedno. Na rentgenu su radili doktor Đuro Antauer, doktor Mirko Kolin i doktor Pajić. Taj rentgen je radio sve do 1970-tih godina kada je službeno od strane Ministarstva zabranjen jer je jako zračio.
3. Higijensko sanitarna služba koju je vodio higijeničar doktor Bistrović. On je hodao po kućama i školama raskuživati, bilo je puno tuberkuloze, zaraznih bolesti. No, ta služba je funkcionirala samo od 1966. - 1969.
4. Područna očna ambulanta, bolnica Prelog. Radio je Dubravčan Valent Rusak, a administrativne poslove mu je radila tada Verica Vučenik iz Donje Dubrave.
5. Zubna ambulanta od 1968. (ovu temu ću objaviti u sljedećem broju Dobravskih novina kao i Apoteku te Vojnu bolnicu)
Spremačica za cijeli objekt je bila Vilma Kuzmić, dok je vozač saniteta bio Ljudevit Valpatić iz Kotoribe (?).
Godine 1968. ukidaju se administratori po ambulantama te njihov rad preuzimaju medicinske sestre uz svoj stručni rad. Iste godine počinje prva patronaža na području donjeg Međimurja i ja sam bila prva patronažna sestra. Te godine dolazi u službu medicinski tehničar Franjo Gadanec iz Kotoribe. Bili smo dva u službi, počelo je raditi i savjetovalište za malu djecu te se uvodi kontinuirano cijepljenje u ambulanti i po školama. U to vrijeme D. Dubrava nije imala stalnog doktora, povremeno 1-2 sata dnevno dolazio je doktor Percač obavljati službu, dok cijelo radno vrijeme popunjavaju mladi doktori pripravnici - stažisti. Moram kazati da su medicinske sestre, a i doktori u kućne posjete u selu išli biciklom ili pješice. Sjećam se sljedećih stažista: Dojčinovski te Ana i Ružica Štefić iz Donje Dubrave, Anđelko Škoda, Franjo Fundak, Vera Fundak, Stjepan Trojko, Rudolf  Hranilović, Hat, Azra Kovačić, Marković iz Preloga. To su bili stažisti za Donju Dubravu i Svetu Mariju, a Kotoriba i D. Vidovec su imali druge stažiste. Tako je bilo sve do 1972. dok nije u Donju Dubravu došao doktor Ivan Dolenec koji ostaje na svom radnom mjestu do 2014. godine, pune 42 godine. U vrijeme službovanja doktora Ivana Dolenca službovali su i kao medicinski tehničar Franjo Gadanec, medicinske sestre Verica Matotek, Katica Matulin, Marija Kanižaj, Nada Varga te Igor Mikor. Danas u našem mjestu ordinira doktorica Anja Vidović, rodom iz Kotoribe, uz pomoć medicinskog tehničara Igora Mikora. Ovdje želim napomenuti jedan primjer dobre suradnje zdravstva i društvenih organizacija u Donjoj Dubravi.
Godine 1974. tadašnja predsjednica Aktiva žena Fanika Kovač uputila je zamolbu Lovačkom društvu Donja Dubrava da društvo sufinancira nabavu ginekološkog stola. Stol je kupljen i bio je u funkciji. Još i danas se nalazi u hodniku u zdravstvenoj stanici.
Na kraju ovog članka želim se zahvaliti medicinskim sestrama Mariji Janković iz Svete Marije i Verici Matotek iz Kotoribi na nesebičnoj pomoći oko rasvjetljavanja povijesti zdravstva u Donjoj Dubravi. Isto tako želim zahvaliti gospodinu Ivanu Perancu iz Donje Dubrave što je sačuvao liječničku potvrdu iz 1918.godine. Dakako da se najljepše zahvaljujem i Janji Kovač oko uređivanja teksta.
SLIKE - Braun, Preis, recept 1918.
 
 
    OBRADILA:                                   ISTRAŽIO:
   JANJA KOVAČ                                SLAVEN UJLAKI







Natrag