Osamdeset godina naše crkve - Općina Donja Dubrava
Disable Preloader

Novosti

Upravo na današnji dan, prije osamdeset godina, 10.11.1940. godine preuzvišeni nadbiskup Alojzije Stepinac posvetio je našu novu crkvu. Stara dobravska crkva teško je stradala u potresu 1880. godine. Potres je bio toliko jak da je s crkve pao križ koji je sljedeće 1881.godine natrag vraćen na toranj.
Takva oštećena, ruševna crkva koristila se do 1912.godine. Smatralo se da je služenje misa u njoj „iskušavanje Boga“. U sedmom mjesecu 1912. godine u D.Dubravi se pojavio kotarski sudac, Solgabirov s inženjerom državnog ureda za graditeljstvo te je crkva nakon inspekcije zatvorena. Izrečena joj je sentenca. Tokom iste godine tj. u 12.mjesecu 1912. godine počelo je rušenje crkve kako bi se mjesto ustupilo novoj crkvi. Nakon što se tokom 1913. godine crkva srušila, bogoslužje se privremeno održavalo u prostoriji vrtića, u školi.
Tako je D.Dubrava bez crkve bila punih 28 godina. Odlučnom akcijom mjesnog župnika, Ivana Kneza te mještana Donje Dubrave napokon je 1938. godine počela je gradnja nove crkve koja je trajala pune dvije godine. Napokon, u zadnji tren, prije izbijanja drugog svjetskog rata, 1940. godine crkva je izgrađena.


 


                                    Nadbiskup Alojzije Stepinac posvećuje crkvu



Tokom 2011. godine napravio sam intervju s našom sumještankom Gabrijelom Klarić, r. Hraščanec 1930-2016. Upravo malena Gabrijela imala je tu čast, da kao desetogodišnja djevojčica recitira pjesmicu nadbiskupu Stepincu, tog hladnog 10.11.1940. godine. Na upit da mi ispriča taj događaj, tada 81 godišnja Gabrijela prisjetila se: „Župnik Knez su u školi meni i još dvjema djevojčicama dali tekst pjesmice koju je trebalo naučiti napamet. Ja sam to već naučila do doma. I sada se sjećam, ali samo početka te pjesmice. Ovak ide :“Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, Vaša posvećena ruka dat će našoj crkvi blagoslov“. Bilo jako zima a ja sem bila odjevena u bijeloj suknjici, a kad sam išla pokraj Veljkijevog štacuna, tu de je ve krčma Opera, unda mi je Velko (Velimir Jovičić) dal čokor ruža te ruže sam ga nakon recitiranja dala nadbiskupu. Nakon toga ja sam otišla kući jer mi je bilo zima. Po mene su poslali miništranta Gabrijela Žinića i onda sam ja išla na farof gori v jenu veliku prostoriju na obed z nadbiskupom. Unda mi je nadbiskup dal jenu knjižicu pisalo je gori :“Dođi Isuse“, dal mi je i 10 dinari. To je bilo puno penez. Mama so mi za te peneze kupilji štonfe i štriku. Tak ti je to bilo. Tak sem se ja z Stepincom rukuvala.“
Za napomenuti je da su zvona, kada nije podignuta nova crkva, bila podignuta i zvonila su u parku, u centru mjesta.
Varaždinske novosti ovako su pisale o događaju u D.Dubravi tog 10.11.1940.godine.


 



Istražio:
Slaven Ujlaki







Natrag