|
Potražite nas na interaktivnoj mapi!
|
|
|
|
| NERAZDVOJNI I NEZAMJENJIVI DVOJAC –10 GODINA U SLUŽBI ZABAVE |
|
8.1.2008.
«Dobro večer Zagrebe! Večeras samo za Vas DUO ROMANTIK!» - popularne su i neizostavne uvodne riječi frontmena donjodubravskog glazbenog dvojca Dua Romantik, Zorana Horvata Zokija, kojima goste, slušatelje, plesače i sve prisutne punih deset godina uvodi u nezaboravnu industriju zabave i glazbe potpomognut svirkom svoje «bolje polovice» Krunoslava Krune Karlocija.
Prije punih 10 godina početkom proljeća 1997.g. ova dvojica, tada već iskusnih glazbenika, stvaraju nerazdvojan glazbeni i showmakerski tandem današnjeg naziva Duo Romantik. Zoki u ruke uzima gitaru, kopiju «Gibsona» i već podosta kupljenog razglasa te opreme, a Kruno svoje prve klavijature marke «Roland E-15» i dio opreme od banda u kojem je počeo svirati te započinju uvježbavati pjesme raznolikog repertoara. Popularni hitovi, mnogo zabavne glazbe, evergrini, pop rock i pokoja međimurska pjesma, upotpunjeni velikom dozom romantike, bili su dovoljni za penjanje na glazbenu scenu donjeg Međimurja. Novijim pristupom glazbi, potpunim angažmanom u svirki i pjevanju, puni šarma i dobrih vibracija počinju svirati zabave i veselice pred domaćom publikom u ugostiteljskim objektima u okolici, a publika ih, uz pozitivne reakcije, objeručke prihvaća. Angažmani se doslovce gomilaju, sviraju gotovo 50 tjedana u godini, po dva i više dana u tjednu, «saki petek, svetek i doček» poput pravih profesionalaca, ozbiljno se prihvativši obveza.
Nakon prve godine sviranja za potrebe promocije albuma «Miris tvoga jastuka» tada popularnog Zdravka Ciglarića Cobre iz Mačkovca duo Romantik svira kao pratnja Cobri , koji u to vrijeme vrlo plodne suradnje postaje «treći član» dua Romantik.
Vrata prema širem krugu publike otvara im Dobravčan Ivan Međimurec Đic, voditelj restorana «Totomore» i «Stari krov», omogućivši im stalni angažman, vikendima obvezno te često radnim danima pune 2 godine. Nakon «Starog krova» u Donjem Kraljevcu sele se i postaju stalni «kućni band» ,tada, ponovno otvorenog restorana i kavane «Lovac» u centru Preloga punih 7 godina. Osim nabrojenih stalnih lokacija, samo su u rijetkim prilikama, radi publike, odlazili u Zagreb, međimurcima u Ljubljanu, Insbruck u Austriji te Regensburg u Njemačkoj i uvijek ostavljali odličan prepoznatljiv dojam. Svirali su i animirali posjetitelje u Konzumovim supermarketima u Čakovcu i Varaždinu, no, za udaljenije angažmane, jednostavno, nije bilo slobodnih termina.
Često su se odazivali na nastupe u humanitarne svrhe, a već 4-5 godina sviraju na završnim priredbama i veselicama osmih razreda Osnovne škole u Donjoj Dubravi, a nezamislivo je da bez njih prođu fešte i "Plave noći" omiljenog im NK Dubravčana. Znaju da će zvučati kurtoazno, no, od srca zahvaljuju najboljoj domaćoj dobravskoj publici jer su prve nastupe odradili pred domaćom publikom, koja im je dala poticaj i podršku za nastavak, a zato se uvijek rado vračaju i sviraju v Dobravi, imajući na umu da je udovoljiti domaćoj publici najteže, što je njima, na sreću, uspjelo.
U prvih deset godina Romantičari su «skinuli» i na svoj način interpretirali gotovo 500tinjak pjesama većinom hrvatskih. Zoki je, osim gitare, znao zasvirati i tamburaški prim te saksofon za potpunu sliku «orkestra» od samo dvoje ljudi.
Glazbena karijera frontmena Zorana, kojeg kao pjevača uspoređujemo s Mick Jagerom, a kao gitarista s Markom Knopflerom, počinje velikim entuzijazmom pri formiranju školskog, mnogima poznatog, «Jeans Banda» . Prve akorde skida na gitari iz djetinjstva, a s Damirom Međimurcem na klavijaturama, Miroslavom Punčikarom na bas gitari te Robertom Jankocijem na bubnjevima osniva Jeans Band – prave dobravske Prljavce, a kasnije u bandu bubnjara zamjenjuje Miljenko Horvat Maljič. Mladi osmači 1985.g. od direktora škole Đođa dobivaju ključeve i prostorije u Zalanovoj školi čime počinje glazbeni pohod u široj okolici do odlaska članova u vojsku 1989.godine. Uz Jeans Band, na nagovor tadašnjeg dobravskog župnika Milana Lončarića, Damir i Zoki prate župni Zbor mladih na klavijaturama i gitari. Zoran i dan danas aktivno sudjeluje u glazbenim aktivnostima zbora mladih, gitarom prati zbor Margaretice.
Nakon vojske Zoran odlazi na rad u Kuznetsk, Sibirsku oblast u dalekoj Rusiji. Tamo, da skrati duge sibirske noći , uz još dvojicu kolega koji su svirali prim i bas, svira gitaru gotovo svaki dan na veselicama, a svirali su i na trojim svatovima. Tada je u životu najviše svirao jer je tamo radilo naših 500 radnika pa nije bilo dana bez rođendana i slavlja. Nakon povratka i odmora od sviranja, nastavlja se baviti glazbom u mirnijem stilu pa od 1993. do 1995. svira kontru u KUD-u «Seljačka sloga», no licencu «Jeans Banda» daje mlađim dobravskim glazbenicima kojima posuđuje i opremu. U zabavne vode ponovno kreće 1995./96. kao član donje međimurskog banda «Kondor».
Krunoslav, čovjek koji vjerno prati svaki Zoranov mig i stvara glazbenu sliku dvojca, u glazbene vode kreće u prvom razredu srednje škole. Samouki klavijaturist i vrsni virtuoz, 1992.godine sa Sašom Bogojevićem na gitari, Sašom Štefićem Saleom na bas gitari i Vladimirom Horvatom na bubnjevima osniva «Jeans Band», a prve probe i veselice za dobravsku mladež sviraju u, tada popularnom, podrumu nenastanjene kuće u dobravskom Začretju. Nakon prvih svirki, Sašu Štefića na bas gitari zamjenjuje Kristijan Ivančok. 1994. band mijenja ime u grupa «KAJ», investira u opremu i svira glazbenu kulisu te pratnju pjevačima na prvom školskom festivalu «Radost u pjesmi». 1995.g. Vladimir Horvat odlazi u vojsku, a grupa nastupa kao trio «Fidelis» do 1996.g. kada Kristijan i Krunoslav također odlaze u vojsku.
Nakon vojske 1997.g. grupa prestaje postojati, a Krunoslav sa Zoranom kreće u avanturu zvanu «Duo Romantik».
Ipak, ove godine namjeravaju smanjiti intenzitet svirki, nemaju stalne «gaže», polako svojim iskustvima žele educirati mlađe entuzijaste te se namjeravaju pomnije posvetiti obvezama, Krunoslav vlastitoj tvrtki, a Zoran poslu i voćnjaku te svojim obiteljima.
Na glazbenom putu ovaj dvojac imao je veliku podršku roditelja, koji su im kupili prve instrumente i bili velika podrška, na čemu im zahvaljuju. Veliki glazbeni utjecaj na obojicu je imao ak.glaz, Antun Horvat Tonac koji im je znalački bezbroj puta pomogao prijateljskim savjetima u radu, svirci i glazbenoj edukaciji te ga i danas s razlogom zovu «učitelj». Velika podrška im je i župnik Mirko Pilaj, kojem vrlo rado zasviraju te domaća publika, a najveća podrška i najvjernija publika su supruge te obitelji.
Zoranova bolja polovica supruga Dubravka i Krunoslavova Marijeta već ih deset godina uz puno podrške i odricanja ispraćaju na brojne svirke. Zanimljivo je da su obje, prije nego su ih upoznale, bile plesačice u Slogi, a danas plešu samo «kak dečki igraju». Kruno i Zoki mnogo se obiteljski druže u slobodno vrijeme, a, za primjer, mogu obojica istaknuti da su uzorni očevi i romantični supružnici. Prilikom razgovora, bilo je izuzetno zadovoljstvo fotografirati obitelj Horvat- Dubravku, Zorana, sinove Petra, Dominika i Benjamina i Karloci- Marijetu, Krunoslava, Leona, Lauru i Lorenu . Prema njihovom "modelu", stala bi «bijela kuga» v Dobravi, a za glazbene nasljednike zasigurno neće morati strepiti....
Sa svadbe u dalekoj Rusiji
Jedna od probi u garaži
Zoran u akciji kao Aki i Parni Valjak
Kruno i grupa Kaj 1994.
Poslijednji nastup v Dobravi u Stopu
U krugu obitelji
|
|
|
|
|
|
|
Nedjelja
13.10.2013.
7.30 za + Čižmešija Ceciliju god., Tomu i + rod. 10.30 ŽUPNA
|
|
|
|
|
|
