Općina Donja Dubrava

Brzi izbornik

Gdje smo?

Potražite nas na interaktivnoj mapi!

Najnovija fotka

60godišnjaci

Arhiva novosti

godina

mjesec

prikaži

Mali oglasi

Prodajem vw passat karavan cl,...

procitajte oglase ›››

predajte oglas ›››

SLAVEK PONOVNO SVIRA TAMBURE

23.8.2007.

Našeg Slaveka, samozatajnog i skromnog, nadaleko poznatog Dobravčana, glazbeni su putovi ponovno doveli u Donju Dubravu – točnije, u KUD «Seljačka sloga» Donja Dubrava.
Večeslav Jančec, poznatiji kao Slavek, je šezdesetogodišnjak koji je cijeli svoj život proveo uz glazbu i glazbeni amaterizam. U naše mjesto doselio je iz Slavonskog Broda s roditeljima te živi još od djetinjstva u mirnom kutku slijepe ulice Prilaz, na broju 16. Glazbom se započeo baviti u osnovnoj školi, kada je pod velikim utjecajem učitelja glazbe Ede Pongraca, od 4tog razreda počeo svirati tambure u školskom tamburaškom orkestru. Zavoljevši glazbu svoje je školovanje nastavio 1963. u srednjoj Muzičkoj (Glazbenoj) školi u Varaždinu kao klarinetista. Nakon završene srednje škole zaposlenje nije našao u struci, već je cijeli radni vijek od 1969.godine do 31.12.2006.g., kada je umirovljen, radio kao transportni komercijalista u Hrvatskim željeznicama, najduže u Varaždinu, stoga je većina nas Slaveka uvijek sretala odjevenog u plavu uniformu.

No, rijetki od nas upoznati su s bogatim glazbenim iskustvom i nastupima te Slavekovim pedagoškim radom.
Od 1965.g. Slavek počinje svirati klarinet u Puhačkom orkestru «Varteks», a od 1967. u Puhačkom orkestru željezničara u Varaždinu u kojima je aktivno svirao sve do ove godine. Desetak je godina aktivno svirao i u Gradskom puhačkom orkestru u Koprivnici. Ponosan je što je 1991.g. aktivno svirao u eminentnom Puhačkom orkestru Hrvatske vojske (tadašnjeg Zbora narodne garde). S puhačkim orkestrima proputovao je cijelu Europu: Norveška, Švedska, Danska, Velika Britanija, Njemačka, Austrija, Poljska, Češka no najviše dojmova ostalo je nakon četiri gostovanja u Francuskoj. Kao klarinetista nastupao je i s poznatim KUD-om «Željezničar» iz Varaždina.

Uz bogatu karijeru sviranja u kvalitetnim puhačkim orkestrima, Slavek nikada nije zapostavio svoju prvu ljubav – tamburu. S radošću se prisjeća sviranja u školskom tamburaškom orkestru, kada se živjelo u oskudici, raspolagalo s vrlo malo instrumenata, ali se sviralo s puno volje, ustrajnosti i ljubavi. Poslije Osnovne škole tambure nastavlja svirati u tadašnjem Ogranku seljačke sloge Donja Dubrava. S tamburašima Ogranka 1966. svirao je na prvoj Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu, a iz onog doba prisjeća se brojnih nastupa po Hrvatskoj, Sloveniji i tada zatvorenoj Mađarskoj.

Svojim znanjem, skupljenom stručnom literaturom, glazbenim iskustvima širom «bijelog svijeta» i iskustvima pedagoških uzora, Slavek svoje znanje oduvijek uspješno prenosi na mlađe generacije i podučava u Donjoj Dubravi. U doba velike stagnacije tamburaške glazbe, 80tih godina prošloga stoljeća, Slavek je 4 godine uspješno vodio tamburašku grupu (orkestar) Osnovne škole Donja Dubrava i nekoliko godina mlade tamburaše KUD-a Kotoriba. Kroz njegovu školu tambure prema programu «Učimo svirati tambure I. I II.» autora Ferića i Brdarića, na «Janković sistemu» tambura prošlo je gotovo dvjestotinjak učenika. U Ivancu je nekoliko godina podučavao desetak klarinetista za tamošnji Puhački orkestar. Godinama je u svojoj obiteljskoj kući davao privatne poduke tambure, klarineta, klavijatura te gitare mladim Dobravčanima i ostalim zainteresiranima. U svom iskustvu podučavanja glazbi stekao je različita iskustva, od nametnutih ambicija roditelja do danas vrhunskih glazbenika. Ističe da su za bavljenje i učenje glazbe najbitniji ljubav prema glazbi, puno vježbe, volja i ustrajnost uz stalno učenje i usavršavanje, a među glazbenicima treba biti puno kolegijalnosti. Niz je godina Slavek uvježbavao i bio umjetnički voditelj Zbora Udruge žena Donja Dubrava(Aktiva žena), a ni nakon umirovljenja nije prestao podučavati zainteresirane.

Već nekoliko mjeseci Slavek ponovno aktivno vježba i neumorno nastupa jedino s tamburaškim sastavom KUD-a «Seljačka sloga» svirajući e-brač, a tako se nakon prestanka brojnih obveza s puhačkim orkestrima vratio prvoj ljubavi – tamburi.
U dugogodišnjem radu s kulturnim amaterima stekao je mnogo i dobrih i loših iskustava, a uvijek optimistički pamti ona lijepa i dobra iskustva. Danas je prema Slaveku u amaterizmu očigledan vječiti manjak discipline i kolegijalnosti, pad motiviranosti i ustrajnosti mladih, ali i starijih. U školama je premalo glazbenog obrazovanja. Mnogi se zadovoljavaju dosadašnjim stečenim znanjem, zaostaju, a Slaveka vodi misao koju želi svima prenijeti: «Još nisam svjestan koliko neznam!»

Slavek je iznio i sliku stanja kulturne i glazbene scene u D. Dubravi. Ističe da je još uvijek premalo događanja, no tomu pridonosi i nedostatak adekvatnog prostora – Doma kulture kakvog Donja Dubrava zavrjeđuje. U Donju je Dubravu na proslave godišnjice DVD-a dovodio puhačke orkestre u kojima je svirao, a za nadolazeću 120 godišnjicu želja mu je da uz podršku Općine dovede eminentni puhački orkestar Hrvatske vojske. Najveća Slavekova želja je da zaživi pedesetogodišnja ideja ponovnog osnivanja puhačkog orkestra u Donjoj Dubravi, a spreman je posvetiti se radu u orkestru i podučavanju sviranja mladih «pljeh mužikanti».

Zanimljiv podatak kojim se rijetki mogu pohvaliti je Slavekovih 175 000 kilometara prevaljenih na biciklu što je gotovo 4 i pol puta oko kugle zemaljske. Do ove računice je došao slučajno, uzevši 43 godine koje je biciklom putovao na vlak u Kotoribu, 3 godine je oduzeo za neradne dane, a u prosjeku je na dan prevalio 12 kilometara. Biciklu može zahvaliti na dobroj kondiciji, ali vozeći po svim vremenskim uvjetima ipak tijelo pamti hladnoću, no unatoč mnogim životnim neprilikama Slavek se nikada ne žali već na sve gleda optimistički.

Danas Slavek zasluženo uživa mirovinu u mirnom, inspirativnom, zelenilom ispunjenom dvorištu obiteljske kuće, uz suprugu Mariju, «friško» udanu kćer Milicu i zeta Dražena očekujući unuke, a u posjet iz Slovenije često stiže starija kćer Sanja sa suprugom Ivicom te unucima Rokom i Janom. Dan mu, uz svakodnevne «penzionerske» poslove ne prođe bez sviranja jer želi još puno toga naučiti u glazbi. Možda ga više slobodnog vremena uz sve znanje i iskustvo odvede i u kompozitorske vode, no moramo priznati da ovom vrijednom čovjeku svakako treba «skinuti kapu».

...