Turnir „Sarajevo basket kup Ilidža“ održavao se u Sarajevu u naselju Ilidža od 9.5.2013 do 12.5.2103. Na turniru su  nastupale 53 ekipe i oko 600 igrača i igračica u 10 kategorija. Naša ekipa igrala je u kategoriji U-14.
Pripreme za put počele su dosta kasno jer se čekao rezultat na regijskom dijelu natjecanja i moguć odlazak na državno natjecanje što se nažalost nije dogodilo pa smo krenuli u realizaciju odlaska u Sarajevo. Na put smo krenuli u četvrtak u u 8h mini-busom Silvije turista. Nakon oproštaja od roditelja slijedio je put dug 8 sati. Cijelim putem je bilo 3 stajanja na kojim se naoružalo slatkišima i sokovima. Vozač Štef je bio jako uljudan i susretljiv za sve potrebe tijekom puta i za vrijeme turnira i bez problema se u klopu u našu veselu družinu.
U Sarajevo smo stigli oko 17h i smjestili se u hotel BM International gdje nas je dočekao domaćin. Hotel je bio sa 4 zvjezdice a mi bili smješteni u novom dijelu na 4. katu (nije bilo lifta- 81 stepenica do gore J). Sobe bile prostrane, komotne i dečki su bili smješteni u dvije trokrevetne i jednu četverokrevetnu sobu. Nakon kraće i zanimljive konzultacije udovoljilo se zahtjevima za raspored po sobama i mogu reći da to nije bila pogreška. Večera je bila zakazana za 19h. Pravila ponašanja bila su više puta ponovljena tijekom puta i nije bilo nikakvih nesporazuma, pa tako ni s dolaskom i odlaskom iz restorana. Sama večera i ostali obroci- švedski stol, hrana odlična (mada je to individualna stvar) jedino je uvijek bilo nekako premalo pomfrita. Nakon večere odmor i zabava u sobi za igru u kojoj se nalazio biljar, stolni tenis i pikado. Spavanje, tj. zaključavanje soba bilo je u 22h nakon kontrole.
Petak je počeo doručkom u 9h, mada nekima i prije u prostoru za Internet (ništa bez „fejsa“ i igrica). U 10h se kretalo za dvoranu KSC Ilidža gdje je bilo svečano otvorenje a nakon toga otišli do dvorane VIII OŠ gdje je naša ekipa odigravala utakmice. Nažalost, igrali smo u najlošijoj dvorani na turniru a igralo se u 3 dvorane. (samo radi komparacije, dvorana u OŠ D. Dubrava je premija za ovu u kojoj smo igrali). Nakon odgledanih  par utakmica, gdje se dalo vidjet da ćemo biti najniža ekipa, moja očekivanja su bila barem jedna pobjeda i da se ne osramotimo (na kraju se ispostavilo sasvim suprotno). Vratili se u hotel na ručak u 14h odmorili i pripreme za prvu utakmicu. U 15 h napustili hotel, došli u dvoranu i bili smo na redu u 16h (mada se uvijek kasnilo). Prva utakmica sa KK Spars, ekipa iz Sarajeva. Naravno jači i viši momci ali ne i srčaniji i borbenijih od naših. Rezultat na kraju 30-18 u našu korist (igralo se 4x8 prljave igre pa zato i tako mali broj koševa). Moja očekivanja su već bila ostvarena, samopouzdanje je raslo i već se s nestrpljenjem čekala sljedeća utakmica. Vratili se u hotel, večera i krenuli u grad koji je bio udaljen cca 5-6 km od hotela. Prošetali se Baščaršijom, probali tradicionalne ćevape, slikali se kod značajnijih objekata, kupili suvenire, opskrbili se slatkišima i jedva se probili kroz hrpu ljudi koji su bili na maturalnoj večeri (o detaljima ove dogodovštine nećemo, recimo samo da je bilo jako zabavno J). Uhvatila nas kiša ali uspješno se vratili u hotel. Noćenje u 22h.
Subota je počela rano u jutro, doručkom u 7h. Odmah slijedi pokret za dvoranu i utakmica protiv domaćina KK Impuls. Utakmica je bila riješena na poluvremenu, a lijepo je to što su se nakon druge utakmice svi upisali u strijelce. Sad se već počelo kalkulirat. Vratili se u hotel na odmor pa ručak u 13h i opet odlazak u dvoranu (cca 2-3 km od hotela). Utakmica protiv najjače ekipe KK Stoja Pula u 14 i 20. Razlika u masi i fizikalijama je evidentna, dečki zakucavaju s dvije ruke. Utakmica završila 48-22 u korist Stoje. Međutim lijepo je čuti od njihovih trenera i roditelja pohvale i izjavu da je utakmicu dobila masa i fizička razlika ali da smo tehnički, po borbenosti i srčanosti najbolja ekipa na cijelom turniru. Odmorili smo malo i slijedila je opet utakmica u 16 i 50 protiv KK Bosna. Još jedna visoka pobjeda 40-29 i došli smo na korak do polufinala. Vratili se u hotel, večera, kratki odmor i opet odlazak u dvoranu ali ovaj putu drugu- u hotelu Hollywood. Dvorana bolja sa više publike. Bili smo na rasporedu u 20 i 10 ali počeli oko 21h. Utakmica protiv ekipe KK Real Way 2 Sarajevo. Solidna ekipa ali umor je bio evidentan (4. utakmica u danu). Minus 10 na poluvremenu. Ali onda počinje spektakl. Stižemo, prelazimo u vodstvo i pobjeda 39-37 u dramatičnoj završnici. Osigurano polufinale. (p.s. to je bila jedina utakmica na kojoj nisu svi igrali i još jedanput se ispričavam dečkima zbog toga ali bio je pritisak rezultata). Vratili se u hotel poslije 22h pa  je i noćenje bilo pomaknuto za 23h.
Nedjelja, opet doručak u 7 h i polazak u dvoranu na polufinale u 8h. Protivnik ekipa KK Škofja Loka Slovenija. Prema riječima njihovog trenera oni su u prvih 8 u državi. Utakmica počela odlično, neočekivano. Poluvrijeme -2. Ali nažalost to je bilo to, razlika se povećala do kraja, umor je odradio svoje. Rezultat 56-39. Vratili se hotel, spremanje stvari, odjava iz hotela i odlazak u hotel Hollywood gdje se igrale završnice. Utakmica za treće igrala se u 12 i 10 protiv ekipe KK Real Way. Nažalost poraz 39-21 mada rezultat nije realan. Umor je bio više nego očit ali i ključni igrači su pukli radi lošeg suđenja čemu nema izgovora. Na kraju završili na 4. mjestu od 11 ekipa koje dolaze iz većih gradova, koje su fizički superiornije i imaju bolje uvjete što se vidi po njihov opremi, organizaciji i sl. Da li je to uspjeh ili ne prosudite sami.  Vratili se u hotel na ručak, zatvaranje turnira je kasnilo a već je bilo kasno tako da smo odlučili krenuti doma s obzirom na duljinu puta. Uz kraća stajanja, zabavu, spavanje  i tonu potrošenih slatkiša vraćamo se doma iza ponoći.
Što je najvažnije vratili smo se živi i zdravi sa nezaboravnim uspomenama, ostvarenim uspjehom i iskustvom putovanja, druženja, ponašanja kao ekipe i individualno. Sve u svemu jedno lijepo iskustvo za cijelu ekipu. Ono što veseli, barem mene osobno, nije samo jako dobar sportski rezultat, već i to što se ti mladi igrači razvijaju u pozitivnom smjeru kao osobe i ljudi na čemu čestitam roditeljima.
Članovi ekspedicije na Sarajevo bili su: Karlo i Krešo Klipić, Domagoj Kuzmić, Ivan i Josip Lisjak, David Miser, Filip Tišler, Leon Karloci, Josip Milosavljević, Marin Matotek te Darko Varga, trener i voditelj, David Štefić, pomoćnik i Stjepan Horvat-Štef vozač.

Ovim putem se zahvaljujemo svima onima koji su nam omogućili ovo lijepo iskustvo i druženje: Općina Donja Dubrava, Mont-mural, Moto-mehanika Miser, Vedran Klarić , Auto- servis Nikola, Mijo Matotek, Erdelji Slavko , Goran Knez , Cafe bar still, Toya, Željko Brljak , Vulkanizacija Vlado, Bali d.o.o. , Bimel-Brljak, Ivan Magić, Saša Štefić ( sale ) i Branko Heterlendi ( BATA ).

Još opširniji izvještaj s puta sa statistikom i uvijek zanimljivim Davidovim zapisima možete pogledati na klupskim stranicama tj klikom ovdje.

                                                                       Darko Varga