14.5.2013.
Poštovane Dobravčice i
Dobravčani!Dozvolite mi da vam se u nekoliko rečenica predstavim kao kandidat za načelnika Općine Donja Dubrava. Rođen sam 16.10.1960. u
Prelogu od majke Franciske (rođ.Čižmešija) i oca Tome (Rajko). Stanujem u ulici
Međimurske čete 32 sa suprugom i tri prekrasne kćerke. Dvije su pred završetkom
fakultetskog obrazovanja (Akademija primijenjene umjetnosti i Veterinarski
fakultet) dok najmlađa tek upisuje srednju školu. Srednju školu završio sam u
Čakovcu, a trenutno radim u Boxmarku na odjelu kućne tehnike.
Zašto se kandidiram?
Pristao sam na nagovor
prijatelja i poznanika jer sam stranački
neopredijeljen, a smatram da upravo takva osoba treba Donjoj Dubravi. Nakon
razgovora sa svojim curama odlučio sam da pokušam ujediniti Donju Dubravu.
Tko sam i kakav sam?
Po horoskopu sam vaga i
uvijek probam sagledati sve strane, proučiti sve argumente i tek tada donosim
odluku. To znači da ću saslušati svaku stranku, svakog Dobravčana, svaku udrugu
pa tek onda donijeti odluku.
Moj osobni problem, kako
ja to volim reći, je to što volim Donju
Dubravu i njezine mještane, a to sam dokazao radom u udrugama gdje postižem
zavidne rezultate. Uvijek radim u timu, kao ekipa, a upravo to mi je i želja napraviti s Donjom Dubravom kao cjelinom.
Dakle, započeo sam s
radom u KUD Seljačka sloga kao plesač kod Mije Novaka 1970. Kasnije sam postao
glumac, da bih sa svojom ekipom stigao na Državnu smotru glumaca amatera u Kastavu, gdje sam dobio nagradu za najbolju
mušku ulogu u Republici Hrvatskoj. Taj
uspjeh ne pripisujem samo sebi, već cijeloj ekipi jer da nije bilo njih, ja ne
bih uspio.
U vrijeme moje mladosti,
davne 1979., aktivne su bile omladinske organizacije. Te godine bio sam
predsjednik i naša omladinska organizacija dobila je priznanje za osvojeno drugo
mjesto u Republici Hrvatskoj po aktivnosti. Mnogi se sjećaju diskača ispod zdravstvene
ambulante, a klupe na Dravi još uvijek stoje kao podsjetnik tog vremena. Dakle,
opet smo djelovali kao ekipa, kao tim.
U vatrogasno društvo
uključio sam se prije 30 godina (1982.) kao mentor ženske ekipe. Doveo sam ih
na šesto mjesto u Republici Hrvatskoj (1992.), što do sada nitko nije ponovio. Još
uvijek sam jedini republički vatrogasni sudac u Donjoj Dubravi, jedini sam u Donjoj Dubravi nosioc medalje
Maestral za izuzetan doprinos u gašenju požara na jadranskoj obali, prvi sam
vatrogasni časnik prve klase u Donjoj Dubravi, a na svu sreću, tu imam
nasljednike. Napisao sam i sproveo u djelo dvije vatrogasne vježbe: „Požar
benzinske pumpe“ i „Dovod vode iz Drave u centar D.Dubrave“.Jedan sam od
inicijatora i organizatora „Memorijala Mario Rusak“.I u ovom slučaju djelujem kao
ekipa, kao tim.
Nažalost, moram se
prisjetiti i priredbe „Dobravčani su dobri…“gdje sam zajedno s Udrugom žena
inicirao i organizirao humanitarnu akciju gdje se cijela Donja Dubrava digla na
noge i pokazala svoje veliko srce. I ovaj put djelovali smo kao ekipa.
Posljednjih nekoliko
godina najviše slobodnog vremena
posvećujem Puhačkom orkestru koji također skromnim koracima ide prema vrhu
Republike Hrvatske. Ali tu sam dobio najslađe priznanje kad me djeca zovu :„Striček
Cak, može pomoć?“.
Kakav ću biti načelnik?
Kao što vidite iz
navedenog, može se izvesti zaključak da znam i mogu voditi ljude različitih
razmišljanja, karaktera i opredjeljenja prema vrhu. Svojim glasom dozvolite mi
da povedem i Donju Dubravu u vrh Republike Hrvatske. Neka mi moji prijatelji,
protukandidati, ne zamjere. Svi oni imaju svoje firme dok sam ja jedini
zaposleni koji može dati otkaz i posvetiti se radu u Općini 24 sata. Mogu li
oni svojoj firmi dati otkaz i posvetiti se Općini?
O programu našeg rada ,
kandidata grupe nezavisnih glasača, pročitajte u prilogu mojeg zamjenika i
nositelja liste Stjepana Lisjaka Piteka. ...
|