Hvala mnogobrojnim čestitarima, među kojima su bili i predstavnik Županije , dožupan Matija Posavec, predstavnici Općine Donja Dubrava, načelnik  Marijan Varga i Vlado Čituš.    

                                                    POVIJEST ZBORA

 „Pjevanje je grana umjetnosti koja ništa ne stoji, osim malo žrtve, a najviše osvaja ljudska srca. Lijepo je i plemenito posjedovati dar za pjevanje, a kako znamo da svaki dar dolazi od Svevišnjeg stvoritelja, nameće nam se dužnost da taj dar upotrijebimo u prvom redu u Slavu Božju i na ponos svom rodu.“

Ove su upute pjevačima, između ostalih zapisane u zapisniku s osnivačke sjednice Seljačkog katoličkog pjevačkog društva“ Lira“ , koja je održana u župnom uredu 17. travnja 1933. godine.

Tadašnji kantor Ivan Horvat okupio je mješoviti pjevački zbor, kojemu je zadaća bila pjevanje u crkvi, ali također i pripremanje koncerata i priredbi na kojima su se skupljala sredstva za gradnju nove crkve. Zbor je nastupao u okolnim mjestima, ali i na smotrama u Zagrebu i Splitu. Nažalost, god. 1941. zbor ostaje bez svog zborovođe, koji je kao hrvatski domoljub protjeran iz Donje Dubrave od mađarskih okupatora,  a 1945. godine i ubijen.

Na Uskrs 1946. godine, nakon završenog školovanja u Zagrebu,  kantorsku službu preuzeo je Stjepan Brljak, koji je bio dugogodišnji pjevač u zboru. Punih 47 godina kantor Stjepan je pjevao i svirao svakodnevno na misama, večernicama, spričavao na sprovodima i vodio zbor. Budući da je u to vrijeme u našoj župi bilo puno svećeničkih i redovničkih zvanja, posebne pripreme zbor je imao za svaku mladu misu, a aktivno je sudjelovao i u društvenim događanjima izvan crkve.

Nakon smrti kantora Stjepana, na Božić 1993. godine, mjesto kantorice preuzima Marija Hunjadi, koja i danas svira i vodi zbor.

Mješoviti župni zbor danas ima 30 pjevača, od kojih neki pjevaju već više od 50 godina. Njegujemo pučko i višeglasno pjevanje, ali nismo zapostavili niti starinske napjeve, karakteristične za našu župu. Pjevamo na misama nedjeljom i blagdanom, na vjenčanjima, sprovodima, kao i svim važnim događanjima u župi.                                     

Nastupali smo u našim susjednim mjestima, na priredbama KUD-a, u Mađarskoj ,pjevali smo u đakovačkoj katedrali, ali najdraže nam je pjevati u našoj varaždinskoj katedrali na Festivalu sv. Cecilije, gdje smo nastupili 7 puta. Volimo pjevati i družiti se , a i za nas vrijedi pravilo, kao i za zbor prije 80 godina: Pjevanjem slaviti Stvoritelja svijeta i razveseljavati ljudska srca.