4.4.2013.
Zahvaljujući grupi troje
heterogenih entuzijasta, obućara Antuna
pl. Benka((67), krojača Stjepana
Lisjaka(63) iz Donje Dubrave i Franje
Mustača(55),likovnom tehničaru, iz Svete Marije, negdašnji donjodubravski
ceh čizmara (postolara) ponovno je oživio.- Kada to kažemo ne mislimo kako ćemo
se ponovno aktivirati i početi raditi jer smo odavno pregaženi zubom vremena,
mislimo na našu revitalizaciju koju nam
je omogćila nedavno pronađena cehovska zastava koja nam daje za pravo se mi
živući „šujstri“ ponovo okupimo oko nje bar na evociranja onog „kak je to negda
bilo“-rekao nam je Antun pl. Benko, još uvijek aktivan kao glasnogovornik i
današnjoj Udruzi obrtnika i poduzetnika Općine Donja Dubrava. Svi znamo kako je
Donja Dubrava od nekada slovila kao mjesto obrtnika koji su bili udruženi u
cehove pa je na prijelazu od 18. na 19. stojeće bilo čak 36.Prema postojećoj
dokumentaciji najviše je bilo čizmara(postolara) , krojača, tkalaca, stolara i
kovača.- Možda je i ta zastava znala za našu brojnost pa je i najduže ostala,
bila je tu blizu nas pod crkvenim tornjem,a nju je pronašao negdašnji „ceški“ Josip Krušelj koji ju je kasnije dao
svom nećaku Đuri koji je znao kome se obratiti te ju je donio k meni
potpuno „ofucnu“ i „scufanu“, nagriženu zubom. Bio je to praktički samo obris
slike na njoj.Slika je umjetničko djelo napravljana tehnikom ulja na platnu, a
prikazuje Sv. Margaretu(po kojoj i naša župa nosi ime) kako čuva simbole
čizmara. Od čekića, šila, svrdla, batića… Od tada su prošle 3 godine, a ja
nisam mirovao jer sam pod tom zastavom proveo svoju mladost pa možda i
najljepše životne i radne trenutke-priča danas Antun pl. Koji je izučeni
postolar točno pola stoljeća, to vrijeme
bi se moglo računati još i ranije jer je i on s pet godina bio „ Hlapić“ kod
svoga oca.
Zastava u domu natjerala
ga je na proučavanje njene prošlosti gdje saznanje kako je njihov ceh osnovan u
prvoj polovici 18 stoljeća, ali ga je natjerala da učini sve da joj vrati
satari sjaj, ako je već tu, reći će,jer bila bi prava šteta da potpuno
propadne.
Rekao je da je u pomoć
pozvao pravog „šnajdera“ gospodina Stjepana Lisjaka koji je odmah znao od
kakvog je materijala napravljena.- Slika je otisnuta na materijalu koji mi
krojači zovemo gold koji podnosi dosta materijala na sebi pa je i tako
nastajanje slike na njemu bilo lako, ali
je i dosta otporan-rekao je Lisjak.
-
Znao sam da je slici
nužna restauracija. Vrsnijeg i boljeg
stručnjaka, i da sam ga svijećom tražio, nisam mogao pronaći u osobi gospodina
Mustača. On samo što je stručnjak za tekstil(o.a. zaposlen u čakovečkom
Čateksu) već i likovni umjetnik. Dva stručnjaka u njemu.
-
Prihvatio sam se restauracije
i unaprijed sam znao da će to biti dosta teško. I doista je tako bilo. Puno i
studiozno sam radio. Nije mi ništa promaklo i dičim se kako sam posao
napravio-reći će. Kada smo ga upitali, koliko je vremena za to utrošio, rekao
je da je bilo teško vremenski mjeriti.
Uvjerili smo se,
gledajući fotografiju izvorne zastave, da mu doista nije ništa promaklo.
I što će te sada
?-upitali smo začetnika ideje i akcije.
- Prije svega štimati se.
Šalim se. Namjeravam okupiti bivše kolege oko „negdašnje mladosti“, takvih nas je
desetak,točnije napravit ćemo skromnu svečanost kako bi našim kolegama, a o
općinstvo pokazali čime se Općina može ponositi jer zastavu namjeravamo
pokloniti općini Donja Dubrava, ali ne da bude u zapećku već da bude istaknuta
kada za to bude prigode, a ne bude li tako spremni smo je dati i Muzeju
Međimurja Čakovec-rekao je pl. Benko. Dodao je da će možda to pokazati i
„čizmarima“ donjeg Međimurja i susjedne donje Podravine.
Bilo bi ih lijepo vidjeti
kraj svog cehovskog znakovlja. Vjerojatno će brzo u akciju jer vrijeme brzo
prolazi, a možda bi se svaki „čizmar“
još jedanput htio vratiti onome što pu je nekada život značilo. ...
Batić na zastavi
|
