Voda je bezbojna tekućina bez okusa i mirisa koja poprima oblik posude u kojoj se nalazi. No nije samo to. Od najranijih početaka misli ona je smatrana jednim od osnovnih elemenata prirode, jednim od praelemenata koji zajedno s principima zraka, zemlje i vatre čini tvarno i pojmovno postojanje prirode kao makrokozmosa i čovjeka kao svemira u malom.  Grčki filozof Empedoklo [490.-430. god. pr. Kr.] prvi je u svijet misli uveo teoriju elemenata po kojoj se svijet sastoji od spomenuta 4 elementa ili korijena koji čine nepromjenjivu i neuništivu konstantu svijeta i ljubavi i mržnje koji na njih utječu. Dok ljubav privlači i miješa elemente gradeći složenije pojave, mržnja pojave svijeta rastavlja natrag u elemente od kojih su bili sastavljeni. Između ljubavi koja gradi sklad i mržnje koja sklad uništava događa se, prema Empedoklu, svo zbivanje svijeta. Ovakav je koncept postojao još na starom Istoku, a u Indiji i Kini činio je jedan od temeljnih načela budizma i hinduizma. Preko Sokrata i Aristotela, teorija elemenata bila je prisutna sve do srednjeg vijeka i renesanse. Danas samo zrak i voda imaju svoj dan koji se obilježava u čitavom svijetu, ali voda ipak dominira važnošću. Zemlja je vodeni planet, voda je sveprisutna. I budući je toliko rasprostranjena, često je previđena.  Isto tako, život kakav poznajemo svoj početak zahvaljuje vodenom okruženju. Čovjek sam biće je većinski sastavljeno od vode. O vodi ovisimo. A opet 50 litara vode dnevno koristi se za ispiranje WC-a i svaki šesti čovjek Zemlje nema dovoljno vode za osnovne potrebe. Vodu znamo kao potrebu, sve više luksuz, ali i kao opasnost. Ova izložba samo je podsjetnik da je voda ujedno i kameleon i umjetnik.  Izložbom želimo skrenuti pažnju na važnost očuvanja vodenih staništa i vode za piće čistim, ali i na estetsku vrijednost pojava sačinjenih od vode. Oceani, mora, rijeke, jezera, bare, grabe, potoci, kiša, snijeg, led, oblaci fenomeni su vode koji nas fasciniraju ne samo kao skupovi kemijskih molekula, već i kao estetske pojave koje pobuđuju osjećaje. Sjetite se samo kako na vas djeluje kišni dan. Ili lješkanje sunca površinom Drave u predvečerje. Uz vodu vežemo osjećaje. Neki su sjetni i mrki, neki nostalgični, neki puni živosti i optimizma.

 Za kišnih dana, voda nas podsjeća na svoju sveprisutnost. Kruži planetom još od formiranja atmosfere prije 3,5 milijardi godina. Ona je u nama jer čini veći dio sastava naših tijela, iznad naših glava, u zraku koji udišemo, kao i duboko pod našim nogama. Djeci je voda nešto novo i zanimljivo tako dugo dok je ne definiraju i prihvate kao nešto uobičajeno. Otada je uglavnom više ne primjećuju. Odrasli misle na nju uglavnom kada treba platiti račune ili za ljetnih žega kada je pojačano piju ulijevajući je pjenušavu u gemišt ili kada vode djecu na rijeke ili mora na kupanje. Ljeti je voda izvor radosti jer nam gasi žeđ, rashlađuje nas, u njoj plivamo, po njoj plovimo svojim plovilima. Volimo biti u blizini vode.  Ljudska vezanost za vodu je i povijesna; prve su se veće kulture razvile upravo uz rijeke i mora. Ona je dakle univerzalna ljudska potreba, fascinacija i pravo. Ujedinjeni su narodi to uvidjeli te nakon Drugog svjetskog rata izglasali pravo na pitku vodu općim pravom svih ljudi. No, stanje se u posljednje vrijeme mijenja. Donji dom njemačkog parlamenta je, na primjer, početkom ovog mjeseca većinski podržao uklanjanje vode sa spiska osnovnih ljudskih prava. Žalosno. Voda dakle postaje luksuz. Jer ima svojstvo da u sebi otapa druge tvari, vodom peremo odjeću, aute, svoja tijela. Današnje hidroelektrane također iskorištavaju kruženje vode u prirodi za dobivanje struje, kao i pojavu dizanja i spuštanja vode pod utjecajem gravitacije Mjeseca za dobivanje tzv. Energije plime i oseke.  Voda je posebna, specijalna tvar. Njezina posebnost, specifični toplinski kapacitet i postizanje maksimalne gustoće na 4°C omogućila je razvoj prvih složenih molekula na Zemlji sposobnih za samokopiranje. Život dakle. Vodu stoga treba cijeniti i čuvati. Ne mislimo samo na čuvanje pitke vode. I tekućice i stajaćice koje nalazimo u prirodi također treba sačuvati od nemara. Naša je Vlada prepoznala potrebu očuvanja velikih vodenih tokova kao što su nama najbliže Mura i Drava pa je u veljači 2011. godine proglašen Regionalni park Mura-Drava koji se proteže kroz 5 hrvatskih županija, a sporazumom mađarske i hrvatske vlade UNESCO je u srpnju prošle godine proglasio bilateralni Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav za koji se nadamo da će se uskoro i službeno proširiti na još 3 zemlje: Austriju, Sloveniju i Srbiju. Pomaci su dakle mogući. Optimizam je nadohvat ruke. Neka ova izložba bude mali radostan vrisak za skretanje pažnje na jedinstvenost i vrijednost vode kojom naša dubravska okolina obiluje. Uživajte u izloženim radovima (izložba traje do srpnja) i zatvarajte slavinu kad četkate zube. :)