|
Potražite nas na interaktivnoj mapi!
|
|
|
|
|
4.3.2006.
Kotač s kolovrata, koji je simbol Smotre međimurskog folklora, zakotrljao se dalekoga 1974.ljeta u Donjoj Dubravi i uspješno brodi i danas.
U istočnom kutu hortus Croatiae, tog arkadičnog vrteka med Murom i Dravom, sastaju se zaljubljenici u narodnu baštinu, u domaći ples i pjesmu, sada po 17.put. Ovaj put v našo Dobravo se budu dotepli gosti iz mnogih međimurskih mjesta, ali i pajdašice i pajdaši iz bosanske Tolise, turopoljskog Odranskog Obreža, podravske Piutomače, baranjskog Bilja, požeške Pleternice te srijemskog Lipovca. Ove godine na Smotri će sudjelovati najviše društava i izvođača dosad. Dobravska Smotra stalno napreduje i po sve kvalitetnijem i autohtonom programu (šteta što tu kvalitetu i značenje ne cijene i u Ministarstvu kulture, koje je ukinulo potporu).
Dobravčani će sudionike Smotre dočekati gostoljubivo i otvorena srca, koje simbolično kuca u nenadmašnom medvenom srcu, kakvog su ne tako davno slagali i dobravski licitari. Tradicija narodnog stvaralaštva živi u punoj svojoj raskoši i danas baš u Donjoj Dubravi. To je selo dugo živjelo tu na rubu Međimurja, na močvarnom dravskom polju, daleko od intenzivnijih gradskih i globalnih utjecaja. V Dobravu je električna struja došla tek 1958., a čvrsti most preko Drave izbetoniran je tek 1977.godine. Zato su dugo živjele selske gmajne, na Dravi su kuruzno melju mljeli idilični mlinovi, preko rijeka se prelazilo brodom, živjele su priče o fljojsarima i zlatarima, sve donedavno na starinski način radili su brojni dobravski obrtnici. Pri lampašo na petrijol trebila se kuruza, žito se vršilo na drešo, a u zimskim večerima se čehalo perje i pričale priče o coprnicama mrakima i vodenjakima. Po vuljicama su svinje tirali kanasi, krave čordaši, a konje čikoši, tam prema doljanskoj i gorjanjskoj gmajni.
Duh narodnog pjesnika i skladatelja o svakom događaju ispredao je priče, pjesme i kola. Nije slučajno velik broj milozvučnih međimurskih narodnih pjesama, onako u molu da ti prolaze trnci dušom, nastao upravo u Donjoj Dubravi, što je tako zdušno zabilježio i akademik Vinko Žganec. Nije slučajno upravo ovdje već 1927. nastalo narodno folklorno i kulturno društvo, nije slučajno baš ovdje potekla jedna teta Liza, koreograf Mijo Novak i čitava plejada slogaša i zaljubljenika u prebogatu dobravsku narodnu pogaču. Dobrava je zaista posebna, ona zrači ljepotom narodne baštine iz svake kuće, iz svake Dobravčice i Dobravčana.
Takva Dobrava zato će s veseljem i dobrodošlicom pozdraviti sve sudionike 17. Smotre međimurskog folklora, sretna što se nastavlja jedna vrijedna tradicija i što to drago i milo narodno blago još živi i neće biti zaboravljeno. Dobro došli i veselimo se zajedno!
Dragutin Feletar
Član suradnik HAZU
...
|
|
|
|
|
|
|
Nedjelja
13.10.2013.
7.30 za + Čižmešija Ceciliju god., Tomu i + rod. 10.30 ŽUPNA
|
|
|
|
|
|
