|
Potražite nas na interaktivnoj mapi!
|
|
|
|
| PRIZNANJE ČIŽMI S TRDOM SAROM |
|
30.11.2010.
U petak 26. studenog od 18 sati u prostorijama KUD-a “Seljačka sloga” u Domu kulture Zalan održana je prezentacija novog međimurskog suvenira „Čižma s trdom sarom“ u organizaciji Udruge obrtnika i poduzetnika Donje Dubrave.
Skup koji je okupio, s obzirom na nepovoljne vremenske uvijete, brojne znatiželjnike u uvodnom dijelu otvorio je i prisutnima se obratio tajnik Udruge Dražen Miser, osvrnuvši se na jaku i značajnu obrtničku povijest Dobrave te jedno proizvodno obilježje prošlosti Čižmu kojoj pripada značaj i ostaje kao suvenir u spomen međimurskoj tradiciji i priznanje obućarima.
Elegiju o „Čižmi“ u podužem iscrpnom referatu iznio je, idejni začetnik projekta, Antun Benko, jedini aktivni, vrlo cijenjeni izrađivač „čižme“ u Međimurju.
Čižma u civilnu upotrebu među domicilnim stanovništvom dolazi nakon oslobađanja ovih prostora od Turaka u 16 st. koju su turski vojnici na ovim prostorima koristili kao vojnu obuću. Kao vrlo skupi proizvod , isprva su je počeli koristiti viši slojevi društva te u 18. i 19. st. razvojem građanstva, građanski sloj društva. Bila je statusni simbol te je svaka imalo bogatija obitelj posjedovala barem jedan par koji su nosili muški odrasli članovi obitelji. Krajem 19. i do sredine 20.st. u doba najjačeg obrtništva i razvoja Dobrave , čižma ulazi u gotovu svaku obitelj, nose je i žene, a obućarski „šujstersko šoštarski“ ceh tada je bio najbrojniji, vrlo cijenjen i priznat diljem Hrvatskih i Mađarskih teritorija. Do tada ona služi kao građanska obuća korištena u svakojakim poslovnim i svečanim prilikama, no ne i za svakodnevne poljoprivredne aktivnosti stanovništva Međimurja jer je bila ručno rađena i podosta skupa (cca. 250 L mošta, 3para prasiča-odojaka). U to vrijeme bile su dvije inačice čižme – skuplja od „boksa“ prave goveđe čija izrada je bio mukotrpan dugotrajan posao te jeftinija inačica od „špalta“ . Vijek trajanja čižme je bio preko 50 godina, ukoliko su bile pravilno održavane, ljudi su čižme često popravljali, a svjedoci smo da u mnogim obiteljima čižme ostaju očuvane i nakon smrti korisnika, koji su često tražili da i čižme s njima budu „ i kada pođu na drugi svijet“ što potvrđuje subjektivnu vrijednost čižme koja utječe na društveni status pojedinca.
Po načinu izrade razlikovale su se ručno šivane i „drgljane“ te od pedesetih tj. današnje lijepljene. Za žensku čižmu upotrebljavana je tanja juneća koža, a mušku deblja goveđa koža pri izradi.
Nakon industrijalizacije i primjene masovne proizvodnje u obućarskoj proizvodnji čižma gubi bitku s jeftinijom obućom masovne proizvodnje što je rezultiralo današnjim gotovo nestalim obućarskim zanimanjima preseljenjem te industrije na Daleki istok. Danas čižma ostaje u upotrebi u gotovo svim kulturno umjetničkim društvima u Međimurju i sjeverozapadnoj Hrvatskoj kao dio narodne nošnje pa tako preuzima kulturnu i tradicijsku funkciju te time dobiva još jedan zasluženi status. U raspravu o izradi čižme uključila su se i četvorica dobravskih šoštara u mirovini te pohvalili prezentaciju g. Benka.
Nakon iscrpnog predstavljanja čižme, svoj autorski suvenir , minijaturu čižme na postolju visine 10 cm izrađenu od posebne čvrste mase predstavili su otac i sin , Ivan i Matija Trupković, autori ovog i izrađivači suvenira iz Brezja. Time je čižma prepoznata kao suvenir Međimurja i dobila turističku funkciju.
Ovo je još jedan od projekata donjodubravske Udruge obrtnika i poduzetnika , nakon vrlo uspješnog projekta „Ja majstor“ kojim su informirali i regrutirali mnoge učenike osnovnih škola za deficitarna obrtnička zanimanja minule godine. Nakon prezentacije svoje vještine i radove prezentirali su marljivi članovi učeničke zadruge "Pupoljak" OŠ D.Dubrava. Moderator skupa bio je Alen Fuš.
Redakcijska vijest
...
D.Miser,A.Fuš, I.Trupković i A.Benko
dobravski šujstri Đuro Haramija,Ivan Mikulan,Josip Kanižaj i Blaž Horvat
|
|
|
|
|
|
|
Nedjelja
13.10.2013.
7.30 za + Čižmešija Ceciliju god., Tomu i + rod. 10.30 ŽUPNA
|
|
|
|
|
|
