|
Potražite nas na interaktivnoj mapi!
|
|
|
|
| ZBOG PLESA I NA DRUGU STRANU ZEMALJSKE KUGLE |
|
20.11.2008.
„To idu deklje z gornjega kraja“ – govorili bi mještani Donje Dubrave kada bi svakog utorka i četvrtka grupa mladih djevojaka pjevajući dolazila Zagrebačkom ulicom prema centru na probu KUD-a „Seljačka sloga“. „Šalamunove, Habekove, Zeljekova, Gabajeva,Đicova…“ – raspoznavali bi ih u sumrak mještani po boji glasa, a pjesmom su se kroz centar i vračale nakon probe.
Te su djevojke tada činile okosnicu folklorne plesačke i pjevačke skupine KUD-a, mnogo puta spominjanog kao „međimurski Lado“. Među njima bile su i poznate plesačice Anamarija i Darinka Kralj, koje su kao vrsne plesačice dobivale i predvodničke uloge u koreografijama, no većina djevojaka te generacije više aktivno ne plešu u društvu zbog poslovnih obveza i školovanja izvan Dobrave, ali rado pomognu i priskoče plesačima kada je to potrebno.
Dvadesetjednogodišnja Anamarija Kralj je tjiekom školovanja u Zagrebu 2006.g. nastavila plesati i postala članica Zagrebačkog folklornog ansambla dr. Ivana Ivančana (ZFA), koji slovi kao jedan od najboljih amaterskih ansambala u Hrvatskoj, u kojem uz ostale članove, mahom studente, marljivo uči i vježba koreografije te plesove svih hrvatskih regija i niza nastupe diljem Lijepe Naše i Europe.
Prošlog mjeseca, točnije od 8. listopada sve do 4. studenog Zagrebački folklorni ansambl je gostovao u Južnoj Americi u organizaciji Matice iseljenika. Put su započeli autobusom od Zagreba do bečkog aerodroma, nastavili zrakoplovom do Madrida pa sve do Buenos Airesa, a iz Lime obrnutim slijedom. U tih 27 dana proputovali su Argentinu,Urugvaj,Čile i Peru, gdje su nastupali u većinom u gradskim koncertnim dvoranama i pozornicama pred prosječno 2000 gledatelja u prepunim dvoranama. Tako su nizali svoje dvosatne nastupe tj. koncerte u Buenos Airesu, Rosariu, Montevideu, Antofagasti, Santiagu, Iquiqueu i Limi. Usput su bili gosti u hrvatskim klubovima, odžavali plesne radionice s iseljenicima, a otpjevali su i dvije mise na hrvatskom. U međuvremenu su upoznali i plesove južnoameričkih naroda, a Seku je, kako svi Anamariju od milja zovu, fascinirao pravi argentinski tango.
Anamarji su se posjećene zemlje usjekle u pamćenje kao zemlje velikih socijalnih razlika, velike bijede na jednoj te iznimno bogatstvo djela ljudi na drugoj strani. Kao grad, najviše joj se svidio vrlo uređeni moderni Santiago u Čileu, a najljepša dvorana u kojoj su nastupali u Rosariu, koja je slična zagrebačkom HNK-u, ali je puno veća. Iako na cijelom putovanju nije bilo nikakvih problema ( na nekim dijelovima imali su i policijsku pratnju), bilo joj se teško priviknuti na potpuno drugi način prehrane. Kušali su mnoge specijalitete,, ali nikako joj se nije svidjelo gotovo uvijek krvavo meso. Promjena klime je također bila nagla i stalna, od planinske, pustinjske do pacifičke, ali su temperature uglavnom visoke. Domaćini su im uglavnom bili dobro organizirani hrvatski klubovi, katoličke misije i naši iseljenici treće generacije, koji su mahom dobrostojeći, neki od njih veliki industrijalci i farmeri.
Anamarija je na južnoameričkoj turneji plesala 7 od 10 koreografija, od kojih je „prva“ njeno Međimurje, a najviše voli plesati dinamičnu i publici najatraktivniju koreografiju Podravine. U svakoj koreografiji pleše najmanje 16 plesača koje vodi Andrija Ivančan, tamburaše vode Marko First i Marijan Makar, koji ujedno vodi i pjevačke probe. Uz Anamariju u ansamblu plešu još dvoje Međimuraca, Jelena Tisaj i Nikola Kotur.
Nadamo se da će Seka svoje znanje i volju te iskustvo s ovog i niza budućih putovanja, jednoga dana prenijeti na buduće generacije folkloraša dobravskog KUD-a gdje je „stesala“ prve plesačke korake i upoznala prve koreografije.
Više o turneji pogledajte ovdje ...
|
|
|
|
|
|
|
Nedjelja
13.10.2013.
7.30 za + Čižmešija Ceciliju god., Tomu i + rod. 10.30 ŽUPNA
|
|
|
|
|
|
