|

Potražite nas na interaktivnoj mapi!
|
|
|
|
| NEMOJTE ISTICATI MENE, IMA ZA TO ZASLUŽNIJIH |
|
12.4.2008.
Sviranje u crkvi je za svakog kantora i istinskog glazbenog umjetnika neponovljivi doživljaj pa stoga i ne čudi želja mnogih glazbenika da sjednu za impozantnu klavijaturu crkvenih orgulja. Prostruje ti tijelom neopisivi trnci, javlja se neki posebni osjećaj, postaješ bogatiji, veći. Kada se k tome pribroji sklad glasova crkvenih pjevača crkva i misna slavlja dobivaju puninu, postaju bogatija, uzvišenija- smatra 38- godišnja Marija Hunjadi, kantorica u crkvi Svete Margarete u Donjoj Dubravi. To je žena koja je prije minule dvije nedjelje na tradicionalnom koncertu pjevačkih zborova pobrala veliki pljesak. Kako ste se osjećali ? Prije svega pljeskali su izvođačima- kaže skromno, ne želeći istači da su u to priznanje ugrađeni njezini trud i predani rad. U donjodubravskoj župi kantoricom je postala prije 14 godina, a poslije smrti svoga prethodnika Stjepana Brljaka. Vođenje crkveni pjevača je preuzela je prije osam godina okupljanjem muških članova kada nakon početnog uhodavanja započinje njihovo kontinuirano vježbanje i izvođenje višeglasnih skladbi u sklopu uhodanog mješovitog pjevačkog zbora u kojem su neki zaljubljenici u zborno, odnosno crkveno pjevanje, ovdje gotovo 50 godina i Mariji su velika moralna podrška. – Želim tim ljudima, starijima od mene, podariti što više jer su željeni znanja pa sam se uključila u edukaciju ciljnu na rad s tom vrstom pjevača- naglašava i kaže kako je to trajalo dvije godine jer Varaždinska biskupija organizira Orguljašku školu, koju ona nije imala, preko subotnjih predavanja. Rekla je kako ovdje naučila dirigiranje, vođenje zborova i individualno sviranje i da je osokoljena novim znanjem postala još upornija u radu. Impresionirali su najmlađi pjevači okupljeni u pjevačku skupinu Margaretice ?- Oni su posebno bogatstvo i ukras crkvenog pjevanja. Inicijator njihovog okupljanja bio je mjesni župnik vlč. Mirko Pilaj koji je uvidio da zborno pjevanje u crkvi ima temelje u talentiranoj mladosti. Margaretice poslije prelaze u Zbor mladih s kojima toliko ne radim jer imaju već dosta stečenog znanja što posebno pokazuju na susretima katoličke mladeži, odnosno njihovog pjevanja- kaže o tome i ističe njihove upečatljive nastupe na takvim okupljanjima. Skromna i nenametljiva, preskromna za ovakvu vrstu razgovora, istaknula je uzornu suradnju nje kao kantorice i pjevača sa vlč. Pilajem jer ih podržava u svim njihovim nastojanjima. Posebno je pohvalila zborske pjevače okarakteriziravši ih kao disciplinirane, redovite na probama.- Ako slučajno ne mogu doći na neku od proba ispričavaju se vjerojatno više nego onda kada su eventualno izostajali iz škole. Milina je raditi s takvim entuzijastima- rekla je na kraju. Ta milina rezultira godišnjim koncertima poput onog u nedjelju 30. ožujka. Još uvijek uči
Njezini počeci vezani uz sviranje u crkvi datiraju iz Svete Marije, odakle je rodom.- Tamošnji pokojni župnik prečasni Lovro Galić bio je inicijator moga sviranja na crkvenom harmoniju premda sam imala svega 14 godina. Davao mi je prve glazbene poduke jer je bio vrstan glazbenik i orguljaš- kaže, dodajući kako je dodatno glazbeno usavršavanje stjecala tijekom školovanja u Tekstilnoj školi u Varaždinu. Tamo je kod ondašnjih Franjevaca učila dodatno svirati. Za sebe će u svezi glazbene stručnosti reći:-Nisam završila glazbenu školu, nemam položen ni jedan razred, već sam se snalazila, pitala i još uvijek učim.
Tekst: Mladen Grubić ...
|
|
|
|
|
|
|
Nedjelja
13.10.2013.
7.30 za + Čižmešija Ceciliju god., Tomu i + rod. 10.30 ŽUPNA
|
|
|
|
|
|