|
Potražite nas na interaktivnoj mapi!
|
|
|
|
| ZELEK ODORE MIJENJA PREMA POTREBI |
|
3.4.2008.
Ime 57- godišnjeg Ivana Mikulana- Zeleka znaju žitelji najistočnijeg međimurskog kutka kao dostavljača pošte punih 27 godina, od čega je čak 2 desetljeća proveo u Kotoribi, ostatak u rodnoj D. Dubravi, a uskakao je kao zamjena u hodu i u drugim sredinama toga kutka. Znaju ga štovatelji narodnog blaga i stvaralaštva Međimurja, a i oni u Podravini, Sloveniji, Slavoniji, Mađarskoj… jer je od 1972. godine pa do nedavno, kao član KUD-a Seljačka sloga D. Dubrava, to blago vjerno prenosio ne samo u druge sredine već i na mlade naraštaje, konkretno učio ih je plesati, postavljao je koreografije međimurskih narodnih plesova i kola, a u «slogi», kako kaže, nije učio plesati jedino tetu Lizu (op. a Elzabetu Toplek)njihovu najstariju članicu.
Prije 30 godina je kao «slogaš» počeo suradnju s mjesnim DVD-om pa su mu vatrogasci rekli.- Hodi Ivo, ve buš i naš ! Tu je dospio samo do ispitanog vatrogasca i natjecatelja s ručnim vatrogasnim špricama, a svečanu odoru oblači nekoliko puta u godini za počasti pri ukopima vatrogasaca. Sve je to njegova svakodnevica s puno priča, događaja i doživljaja.
U posao dostavljača pošte ušao je nakon što je 12,5 godina radio kao izučeni stolar.- U pošti žalim za lijepim vremenima, pogotovo onim kotoripskim, kada je bilo više časa za razgovore, više prostora za odnose službenik-korisnik. Danas toga nema. Dnevno po Dubravi treba dostaviti i do 400 pošiljaka pa radim kao američki poštar neprestano jureći na specijalnom biciklu, obične pošiljke ubacujem u poštanske sandučiće, primatelje ne viđam. Veseli me kada stigne neka posebna pošiljka gdje je potreban potpis primatelja da bar malo popričamo- opisuje svoju dnevnu obvezu i s nestrpljenjem očekuje mirovinu do koje mu je ostalo još 2,5 godine. Veza s poštom ostat će mu njegova 32- godišnja kći Maja, koja živi u D. Mihaljevcu, koja radi u Poštanskom uredu u Prelogu. S najviše nostalgije, ali pun ponosa, priča o danima provedenima u «slogi» (op.a KUD-o Seljačka sloga) gdje je bio Katica za sve.- Bio sam plesač, koreograf, predsjednik, a i čistač društvenih prostorija. Jedno vrijeme sam bio i dopredsjednik Zajednice HKUU-a Međimurske županije, a ljubavlju prema čuvanju narodnog blaga i stvaralaštva zarazio sam suprugu Elizabetu i mlađu kćer Lidiju. «Sloga» nam je bila drugi dom, s njom s lijegali, i budili se- kaže Ivan. Nerado spominje vrijeme od pred nekoliko godina kada ju je zbog nekih nesuglasica napustio.
Spominje i period od prije 10 i više godina kada je jedno vrijeme bio u susjednom KUD-u Donji Vidovec učeći tamo mlade plesače prvim koracima Senkoša, Tri divojke, Baroš, oj Barice…I tamo je ostavio traga jer su njegovi nasljednici nastavili njegovim putem pa donjovidovski folkloraši spadaju u red boljih u Međimurju.
U Legradu i Velikoj Kaniži
Nemrem bez narodnog plesa i danas radim kao pomoćnik-savjetnik kćerki Lidiji (27), koja je iz «sloge» otišla kao i ja i danas vodi folkloraše u susjednom Legradu premda živi u Zagrebu- govori o folklornoj današnjici. Dodaje kako odlaze i u Mađarsku Veliku Kanižu gdje uče plesati pomurske Hrvate. Hvali Lidiju koja je preko škola folklora postala jednom od najpoznatijih hrvatskih koreografkinja. Kućni si je prijatelj s Ivanom Ivančanom, umjetničkim direktorom Lada. Posebno ga raduje što mu 11- godišnja unuka Lucija, Majina kći, zna reći:- Deda, naj tulko pripovedati, hodi me vučit' plesati. Ivo tada oblači nošnju i postaje najsretnijim na svijetu.
Tekst i snimke: Mladen Grubić...
|
|
|
|
|
|
|
Nedjelja
13.10.2013.
7.30 za + Čižmešija Ceciliju god., Tomu i + rod. 10.30 ŽUPNA
|
|
|
|
|
|
