Jednom liječnik - zauvijek liječnik: Ivan Dolenec, dr.med. na kraju radnog vijeka - Općina Donja Dubrava
Disable Preloader

Novosti

Odlazak u mirovinu u svakoj struci svojevrsni je događaj za tu osobu, ali I okolinu gdje je taj čovjek radio. Odlazak u mirovinu liječnika obiteljske medicine, čovjeka koji je bio “rendgen” svake obitelji ipak je nešto drugo. Iz te obitelji I života čovjeka odlazi čuvar najvećeg bogatstva-zdravlja. Takav čuvar posljednji radni dan svoga radnog vijeka proveo je u Ambulanti obiteljske medicine 30.lipnja. Bio je to Ivan Dolenec(68), liječnik, doktor akupunkture, spec.obiteljske medicine.

Osjećaji zadnjeg radnog dana?
 -Osvrnuvši se na prijeđeni put, osjećam prazninu jer će mi nedostajati brižna i topla lica mojih pacijenata i smiješak na njihovim licima nakon razgovora.Nedostajat će mi osjećaj da sam nekome potreban, da očekuje od mene ohrabrenje i podršku, uz stručnu pomoć-rekao nam je naš sugovornik kada smo ga posjetili posljednjeg radnog dana na njegovom radnom mjestu

A kako je počelo ?  
 -1972 godine,  nakon 2 tjedna staža na ORL Opće bolnice Čakovec poslan sam na zamjenu u ambulantu Domašinec i Podturen, poslije u Kotoribu i Donju Dubravu te u Donji Kraljevec. Uz to sam obavljao i staž, koliko je išlo. Kad nisam bio na terenu, često sam dežurao na ORL i očnom odjelu. Predstavnici Dubrave su me početkom ljeta te 1972. godine kod moje kuće u Svetoj Mariji zamolili da dođem kod njih i postanem njihov liječnik. Željeli su stalnog liječnika  jer im se u posljednjih nekoliko godina „izrotirao“ poveći broj liječnika. Pristao sam iako je bilo mjesta u bolnici Čakovec na kirurgiji, interni i ORL-rekao je o svojim počecima i ponosno dodao kako su od tada prošle 42 godine i jedan mjesec, a od toga u Donjoj Dubravi 42 godine i koji mjesec manje.

Porijeklom ste iz Svete Marije. Kako je bilo raditi u susjedstvu ?
 -Radio sam paralelno desetak godina u dvije ambulante, u Donjoj Dubravi i Svetoj Mariji. Kada je u Svetoj Mariji izgrađena nova ambulanta tamo su nakon nekog vremena  dobili liječnika tako da sam nastavio rad samo u Donjoj Dubravi. Na čitavom terenu 80-ih god. bila smo samo dva liječnika na 10 000 stanovnika u četiri ambulante. Danas nas ima petero. Iz tog razdoblja nosim lijepa iskustva i sjećanja-rekao je o svojim počecima rada.

Čega ćete se u svom radnom vijeku uvijek sjećati ? Bez razmišljanja je kazao:
- Vrlo rado ću se sjećati gotovo svega. Pošto je D.Dubrava od Čakovca udaljena 35km ljudi često nisu bili u mogućnosti potražiti usku specijalističku pomoć u bolnici, već su očekivali da njihov liječnik riješi većinu tih problema. Tako sam oduvijek radio kompletnu populaciju, od tek rođene djece do staraca. To znači da sam u ekstremnim uvjetima kod visokog snijega, poledica i sl.  bio i porodničar pa dobro pamtim šestero djece koje  sam porodio), u ambulanti sam vršio male kirurške zahvate poput šivanje rana, vađenje nokti,vađenje stranih tijela, odstranjenje dobroćudnih tumora-lipoma, punkcije zglobova, blokade…, a  od 1976. prakticirao sam i liječenje akupunkturom(iglicama) pa od 2000. god i mekim terapijskim laserom.

A što želite zaboraviti? I ovdje je bio odriješit:
-Zaboraviti ne želim ništa. Međutim kao suprugu i roditelju ponekad je bilo teško fizički i psihički izdržati pripravnost. Bilo je 8 sati rada plus 16 sati  pripravnosti dnevno od ponedjeljka do petka ujutro te dežurstva koja sam radio svaki drugi tjedan jer smo bili samo dvojica liječnika, a počinjala su nakon osmosatnog rada u petak pa sve  do ponedjeljka u sedam ujutro kada sam samo nastavio odrađivati normalan radni dan. Dakle, iz toga se vidi da sam radio pola godine bez prestanka, a pola godine sam imao slobodno subotu i nedjelju. Posljednjih 20-ak godina bila su organizirana povremena dežurstva na Hitnoj u Čakovcu subotom od 7-19 h. Prijavljujući se na mirovinski, ostao sam neugodno iznenađen spoznajom da sam radio cijelo to vrijeme oko 180 sati mjesečno, što je redovno radno vrijeme bez dežurstva i pripravnosti.

Uvjeti rada ?
- Uvjeti nisu bili baš najpovoljniji. Zgrada u D.Dubravi  u kojoj je smještena ambulanta građena je za stanovanje. Količina prirodne svjetlosti potrebne za rad u ordinaciji bila je nedostatna pa se tijekom čitave godine koristila umjetna rasvjeta. Zbog izrazito visokih stropova i kamenih podova te velikih prostorija zgradu je također vrlo teško zagrijati. Iz tih razloga želio sam da moji sumještani dobiju novu ambulantu, međutim do realizacije istog nikada nije došlo zbog kojekakvih razloga. Unatoč uvjetima u kakvima sam radio, uspio sam sačuvati relativno dobro zdravlje i odličan vid- reći će ponosno dodajući kako je zbog nedosanjanog sna nove ambulante ostao pomalo tužan.

Dobravčani kao pacijenti ?
- Oni imaju liječnike preko 100-njak godina. Dr. Braun bio je među prvima njihov liječnik preko 30-ak godina i ja kao posljednji 42 godine. Ostali liječnici su radili  par mjeseci do par godina, a kroz ambulantu ih je prošlo  oko 20-ak. Kultura ophođenja je prije bila u korist Donjodubravčana, a danas je gotovo svugdje ista-rekao je pohvalno.

Dolazili su vam pacijenti iz drugih sredina. Kako to tumačite ?
-Osim malih kirurških zahvata i blokada od 1976. se bavim i akupunkturom. Nabavio sam meki terapijski laser koji se koristi u te svrhe. Mnogi pacijenti vidjevši rad i odnos osoblja, mogućnost dolaska sa i bez narudžbe željeli su prijeći u moj tim. One najupornije sam uzeo pa sam stoga imao pacijente iz Koprivnice, Čakovca, Varaždina, Domašinca, Draškovca, Pribislavca, Svete Marije, Donjeg Vidovca, Kotoribe...Dakle, dolazili su mi pacijenti iz triju županija bez obzira na udaljenost samo zato jer su prepoznali profesionalan pristup i savjestan rad osoblja. Danas je slobodan izbor i za pacijenta, ali i za liječnika, pa su stoga nezadovoljstva i nesporazumi vrlo rijetki-pojasnio je.

Poznati ste u Hrvatskoj na suzbijanju alkoholizma ? Uzdahnuvši, naš sugovornik je rekao:
-Problem mnogih ljudi u čitavom svijetu je alkohol. Klubovi su danas na 4 kontinenta u 30-ak država po modelu dr. Hudolina. 1990. god smo u Svetoj Mariji oformili prvi KLA u donjem Međimurju, a danas su tu 4 kluba. To su ljudi kojima su „popustile kočnice“, ne mogu stati na umjereno, ne mogu „zakočiti“. Klubove smo oformili po principu obiteljske terapije. Prilično su uspješni pa ih  je tadašnji voditelj referentnog centra za alkoholizam SZO prim.doc.dr. Breitenfeld nazvao „Međimurski model“. Danas prevladava mišljenje da bi se i ostale ovisnosti mogle liječiti slično. Danas su to vrlo marljivi ljudi, emocionalno topliji, korisni članovi zajednice, dobri roditelji i supružnici-rekao je ponosno i dodao kako je najsretniji kada vidi osmijehe koji se njegovom zaslugom vraćaju u posrnule obitelji.


Odlaskom u mirovinu, što dobivate, što gubite ?
-Gubim kontinuitet, kontakt s pacijentima te uhodani ritam. Dobivam konačno dovoljno vremena za sebe i svoju  obitelj, čemu se jako veselim-rekao je sa sjetom, ali i dozom zadovoljstva.

Na vaše mjesto došao je vaš mlađi sumještanin iz Svete Marije ?
- Na mladima svijet ostaje...  Ne poznajem ga dovoljno, ali izgleda mi dovoljno ambiciozan i oran da nastavi dalje sa svime što sam pokrenuo i vodio u mjestu. To su klubovi  hipertoničari-dijabetičari, KLA, te eventualno ostali afiniteti, a prije svega specijalizacija obiteljske medicine. To je osnovno.(op.a. nasljednik Božidar Poljak, dr.med.)

U Donjoj Dubravi ste zasnovali obitelj ?
-Da. Danas mi je supruga  mi je u zasluženoj mirovini. Sve troje djece je odraslo u Donjoj Dubravi i danas su sretni ljudi sa svojim obiteljima. Viđamo se često, a najviše me vesele dvije unuke s kojima ću od sad moći provoditi više vremena - rekao je sa smiješkom.

Za kraj je rekao, kako su se mnogi pitali zbog čega radi tako dugo. Da ne bi dvoumili, naš sugovornik je poručio:- Rad me činio vitalnijim, čvršćim, osjećam se potrebnim. Jednostavno, rad oplemenjuje i liječi.
Poznajući ga, i ako ga ne će biti u ambulanti, znamo da će dobravski doktor zauvijek ostati u službi čovjeka i humanosti. Upravo je kao takav prije nekoliko godina za kontinuirani rad na suzbijanju alkoholizma od Općine Donja Dubrava dobio najviše općinsko priznanje - Plaketu Donje Dubrave, a istu je nagradu nedavno dobio ponovno za svekoliki doprinos u unapređenju zdravstvene zaštite u toj sredini.





Natrag