Marko Karloci (63) najbolji glumac ovogodišnjeg festivala KAM-a - Općina Donja Dubrava
Disable Preloader

Novosti

U moru vrsnih međimurskih glumaca i između pet nominiranih za najbolju mušku ulogu na ovogodišnjem Festivalu KAM-a, održanom u Prelogu od 11.-13.travnja, na površinu je isplivao  63-godišnji Marko Karloci iz KUD-a Seljačka sloga Donja Dubrava za ulogu Miške u predstavi Ljubav i kalamper, autora Stjepana Škvorca iz Belice. -Karloci,vama nemam što reći, vi ste sve pokazali - rekao je za tzv. okruglim stolom redatelj Robert Raponja koji je uz glumicu i redateljicu Barbaru Rocco pratio i ovogodišnji festival
- Ove mi riječi još i danas odzvanjaju u mojoj nutrini i ako sam izuzetno ponosan na tu laskavu titulu, reći ću vam iskreno da bi bio još sretniji da se je na pobjedničkom postolju našla naša glumačka ekipa u kojoj je svaki od njih dao dio sebe da ja postanem najbolji - rekao nam je Marko. kojeg smo nedavno posjetili u njegovom domu u  Zagrebačkoj ulici i  dodao je da su po njemu svi  njihovi glumci najbolji jer su podjednako „tesali“ komad koji nije ostao nezapažen i da bi tada njegova nagrada više vrijedila kada bi zajedno otišli na višu, državnu razinu. Ovako, kako je rekao, se Donjodubravčani samo s njim štimaju.
Tko je Marko Karloci ? Rođen je u Donjoj Dubravi 9.travnja 1951. Nakon osnovne škole izučio je zanat za pekara poznatog dobravskog peka Pavla. Kao pekar radio 25 godina kotoripskom Bratstvu i prije umirovljenja 14 godina u Čakovečkim plinovima d.d. u Čakovcu. Otišao je u mirovinu jer je bio izmućen svakodnevnim putovanjima, a i doživotni noćni rad mu je dozlogrdio. Danas kao umirovljenik dane provodi u ribičiji, nenadmašni i prepoznatljivi je mjesni bubnjar, a dio vremena, uz obitelj, provodi uz svoju Slogu u kojoj je punih 40 godina
.-  Imam dugačku glumačku reputaciju jer sam kao omladinac glumio s vojskom na karauli, za njih sam pisao skečeve, igrokaze i sve smo to zajedno prikazivali našim sumještanima. Bila mi je želja plesati s folklorašima, dolazio sam na probe, vježbao, nije išlo pa su u prvi mah mislili da ih zafrkavam. Naime, kada bi oni krenuli lijevo, mene je nekaj vleklo desno pa su mi na kraju rekli da odem u glumce gdje mi je mjesto. „Stirali“ so me i tu sem i ve-rekao nam je o svojim prvim počecima rada u društvu gdje je i ostao, gdje je stekao reputaciju. Na upit, kakva kazališna djela preferira bez dvojbe je rekao da su to komedije, reći će, smijeh je lijek pa je tako stekao i reputaciju prvog mjesnog komedijaša. Nebrojeni je broj uloga odigrao i svaka je od njih dala poseban pečat. Otkrio nam je kako najviše voli glumiti u onima koje piše Beličanac Stjepan Škvorc jer on ustvari piše ciljane uloge pa one tada oživotvorene dobivaju sav potrebiti sjaj.
Opetovano je rekao da sve ono što je postigao, i onda kada je prije 17 godina na istom festivalu u Svetoj Mariji proglašen prvi puta najboljim međimurskim glumcem, mora zahvaliti svojim suradnicima na pozornici, bilo ih je mnogo, no od ranijih godina posebno ističe Zdenku Bermanec dok mu je danas nezamislivo stati na daske bez  Štefice Kovač, redateljice, Đurđe Rusak, Vladimira Čmrleca i Zlatka Međimurca, ekipa je to koja se proslavila na posljednjem KAM-u. Spomenuo je tu i Božicu Kivač koja je njihova logistika, šaptačica, koordinatorica i dobri duh ekipe pa i njoj pripadaju jednake zasluge za uspjeh za riječi povjerenstva da smo bili fenomenalni.
Jeste li očekivali takav uspjeh s izvedenim djelom Ljubav i kalamper ?-upitali smo ga.- Nismo se nadali tako pozitivnim kritikama, išli smo u Prelog bez opterećenja, a onda od stručnjaka riječi kako smo bili fenomenalni čovjeka tjera na razmišljanje zbog čega ? Odgovor je jasan. Svi su moji suradnici jedan bolji od drugog, a konačno za taj smo se festival pripremali 2,5 mjeseca, sastajali smo se 2 puta tjedno-pojasnio nam je.
S obzirom na godine, bez uvrede, kako je s pamćenjem teksta ?- Počet ću s posljednjim. Kada je moja 13-godišnja unuka Laura vidjela tekst pitala me je hoću li moći naučiti tekst. A ja tekstove učim gdje i kada stignem. Prije je to bilo i na poslu kada sam znao radeći ponavljati tekst, danas to radim na ribičiji. To radim kada sam na biciklu pa sam tako jednom odlazeći u ribičiju uz kanal HE Dubrave otišao čak do donjovidovskog mosta. Naša glumačka družina s tekstovima nema problema, a što se tiče mojih uloga uvijek težim perfekcionizmu-odgovorio je.Što za tebe znači biti najbolji međimurski glumac !- Pa biti najbolji među mnogo dobrih nije mala stvar, no to ne znači da bi me moglo dići u nebesa. Gode mi još i danas brojne čestitke. Posebno ću pamtiti onu Dejana Buvača, predsjednik Zajednice HKUU Međimurske županije, kada me je uz čestitke i zagrlio, a ja sam u šali rekao kako me je zagrlio Boško Buha-rekao je u šali.
A upravo šaljiva nota je ta koja prožima Marka koji sam kaže da ponekad u komunikaciji s ljudima ima problema jer ne znaju je li on to govori ozbiljno ili je to njegov svakodnevni humor. On misli da je neku crtu glume, pričljivosti naslijedio od staroga japice koji je  bio nepismen, bio je mjesni veseljak koji je ljudima čuvao krave, a u slobodno vrijeme je hodao po krčmama pričati priče kojih je smišljao, ali ih je predajom zadržavao u glavi.
Kada je Marko ozbiljan, a kada neozbiljan ?- O zna se on itekako razljutiti i to pogotovo kada gleda sjednice Sabora - nadovezala se supruga Ana.- O u nekim situacijama poludim kada vidim i čujem one saborske „glumce“-kaže i odmah se nadovezuje na Martina Sagnera-Dudeka, koji mu je jedan od glumačkih idola i mnogi Marka s njime poistovjećuju.- Martin je nekada bio saborski zastupnik. Držim da mu to nije nikako priličilo, a ne bi i meni s razlikom što ja ne bil tiho, boli me nepravda.Donja Dubrava je rasadnik dobrih glumaca.
Imate Zinku, Vladeka-Caka…kako to tumačiš ?- Da Zinka je svojevremeno bila najbolja ženska uloga festivala, a Vladimir Pongrac-Cak čak i najbolji hrvatski glumac amater za dijalektalno područje. Oni su jedni iz plejade dobrih, a u našoj sredini ima ljudi skloni glumi samo što nam se ne pridružuju, vjerojatno se srame, a isto tako mislim da dosta nas ima prirođene osobine i želju da se u tome eksponiraju na pozornici- mišljenja je naš sugovornik.
U moru uloga, koja ti je ostala najupečatljivija ? Ovdje je dugo razmišljao, prebirao po prstima da bi iskristalizirao ulogu djeda u komediji Kakva ljubav takva plaća.Na upit, vidi li u skoroj budućnosti svoga nasljednika, rekao je da se prvo mladi moraju uključiti u njihove redove, no oni se za to teško odlučuju, a od onih koje smatra nasljednicima ističe Patrika Horvata, danas srednjoškolca u 3. razreda.
Dosta si uloga odigrao s Đurđom Rusak, riječ dvije o njoj ?- Poslije Zdenke Bermanec, odigrao sam skoro sve. Dobro se slažemo, znamo se na mig i sve uloge shvaća ozbiljno i ona je ta koja prva od sviju nas nauči svoj tekst. Uzorna je.- Markovi su komplimenti
A o Štefici Kovač, vašoj redateljici ?- Ozbiljna žena, prva među jednakima. Raduje me što zna čuti i saslušati naše eventualne primjedbe-smatra naš sugovornik.Bi li mogao bez dramske ?-Jedno sam vrijeme bio odsutan. No družina me zvala, a ovakvi kakvi smo sada ne znam da li bi ih mogao napusti. Sigurno ćete me pitati koliko još, a ja ću vas odmah preduhitriti odgovorom, tako dugo dok me budu šteli uz želju da me zdravlje posluži, a onda se se more-bio je iskren-I za kraj, dosadašnja priznanja i nagrde?-Kada čovjek 40 godina radi, onda nekaj i zardi. Pa posjedujem osobnu riznicu priznanja i nagrada od onih na mjesnoj razini, županijskoj i državnoj gdje me je nagradio Hrvatski sabor kulture. Sve su mi nagrade jednako drage i vrijedne-rekao je na kraju.Vrijeme i prostor nam jednostavno ne dozvoljavaju daljnje pisanje. Jer pisati o Marku Karlociju, čovjeku vedra duha i ugodnom sugovorniku kojeg često moraš prekidati u njegovim pričama je zahvalna stvar. Ipak, svakome bi više preporučili da Marka sluša i gleda kada glumi, kada bubnja, kada jede njegove riblje specijalitete gdje se cijeli život u jednoj od životnih opsesija stalno usavršava. Želimo da se o njemu još čuje, a tada će biti dodatnog štiva o njemu. Kruna svega bi bila da Marko dođe i do državnog trona na glumačkoj amaterskoj sceni. Sigurno bi to htio i Marko i Dobrava i Međimurje. Marko ti to možeš i znaš !





Natrag