Kronologija Donje Dubrave



Ljeta Gospodnjega 1575.
prvi put se spominje Zelena Dobrava. Ljudi su se sklanjali sjeverozapadno od svoje župe Bistrice u jedan bogati šumarak zvan upravo Zelena Dobrava.

10. lipnja 1598. godine
Turci su napali Dobravu na Margaljetsko proščenje.

Ljeta Gospodnjega 1664.
Turci su osvojili i razorili utvrdu NOVI ZRIN na Pažutu i sve utvrde u okolici.

Ljeta Gospodnjega 1671.
Dobrava broji 112 obitelji i ukupno 626 stanovnika.

Ljeta Gospodnjega 1789.
u Donjoj Dubravi utemeljena posebna župa. Novu župu čini samo Dolnja Dobrava koja broji 550 hiž s 2057 žitelja. Nova župa je otvorena Ljeta Gospodnjega 1790. Od 7. veljače 1790. godine župom upravlja Eustahije Jambrošić.

Dana 30. studenog 1793.
godine zagrebački kanonik Stjepan Kapošvari došao je u Dolnju Dobravu da obavi kanonski pregled nove župe.

1828. godine
popravci dobravske barokne kapele od šteta nakon potresa.

1848. godine
Revolucija u Mađarskoj. Dobravčani su na svojoj koži osjetili političke i gospodarske promjene.

1846. godine
majstor Bartol Felbinger počeo graditi zgradu dobravske "Općine".

1857. godine
Dolnja Dobrava broji 444 hiže u kojima stanuje 2602 žitelja od toga 2581 rimokatoličke vjere, a 21 židovske. Po narodnosti bijahu v Dobravi 2592 Hrvata, 8 Mađara i 2 Nijemca.

1880. godine
Dobravska barokna kapela je teško stradala u potresu. Zatvorena je zauvijek zbog "opasnosti rušenja na glave vjernika".

1890. godine
s radom je započelo Vatrogasno društvo.

1900. - 1912.
pojedini Međimurci se vraćaju iz Južne Amerike. Sa sobom donose metode i ideju uzgajanja kulture "vrbove šibe".

1916. godine
srušena je Dobravska barokna kapela (prva crkva u Dolnjoj Dobravi).

Sve do 1918. godine
nastava se u školi provodila samo na mađarskom jeziku.

1925. godine
osnovan nogometni klub "Graničar".

1926. godine
nogometni klub "Graničar" preimenovan u "Juventus".

Od početka 20. stoljeća pa sve do 1930. godine
pojačana emigracija mladih ljudi u prekomorske zemlje, u SAD, Kanadu i zemlje Južne Amerike.

Obrtništvo u Dolnjoj Dobravi
ubrzano se razvijalo sve do 1930. godine kad prvi put počinje stagnirati.

Od 1932. - 1935. godine
dobravski "foringaši" (radnici) rade na izgradnji željezničke prug Koprivnica - Varaždin.

1935. godine
ulazak prve mode oblačenja u Dolnju Dobravu. Otprilike do tog vremena većina Dobravčana nosila je narodnu nošnju našitu ručno od domaćeg tkanog materijala.

Od 1936. - 1938.
dobravski trgovec Franc Štefič kupio je i dvije godine vozio prvi dobravski teretni automobil. Nosivost ovog vozila bila je do 3 tone.

1937. godine
Dolnja Dobrava broji 3395 žitelja.

Do 1940. godine
vrijedile su obveze kmetova prema svome vlastelinu.

11. studenoga 1940.
novu crkvu u Dolnjoj Dobravi posvetio je nadbiskup Alojzije Stepinac.

2. travnja 1945. godine
Dolnja Dobrava oslobođena je od okupatora Mađara.

U lipnju 1946. godine
bilo je oproštajno slavlje sa 100-godišnjom tradicijom dobravskog splavarstva.

1949. godine
Dobravčani gube svoje vinograde na mađarskoj strani.