Akademik Dragutin Feletar predložen za počasnog građanina Dobrave 7.6.2018.


Dr. sc. Hrvoje Petrić, suautor „Dobravske monografije“  predložio je da općina Donja Dubrava proglasi akademika Dragutina Feletara za svog počasnog građanina. Prijedlog dr.  Petrića možete pročitati u nastavku..,

Dragutin Feletar rođen je u Velikom Otoku 10. srpnja 1941. spletom okolnosti jer su mu se zbog poslovnih razloga roditelji tamo privremeno preselili iz susjedne međimurske Donje Dubrave te se već poslije nekoliko godina vratili natrag u Donju Dubravu, gdje je uz prekide Feletar nastavio živjeti do 1983. godine. 
Osnovnu školu polazio je u Donjoj Dubravi i Kotoribi, a gimnaziju je završio u Varaždinu. Studij na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu upisao je 1960., a diplomirao je 1965. godine (na temi Industrija Međimurja mentor mu je bio tadašnji vodeći hrvatski geograf akademik Josip Roglić). Nakon magistarskog studija na Geografskom odsjeku kao magistarska radnja priznata mu je 1973. knjiga Podravina – geografsko-povijesna studija. Doktorat znanosti obranio je 1982. na temu Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine (mentor prof. dr. sc. Veljko Rogić).
Nakon studija zapošljava se u osnovnoj školi u Donjoj Dubravi pa nakon toga godinama radi kao profesionalni novinar u Čakovcu, gdje se afirmirao i kao kulturni djelatnik (među ostalim, osnovao je Radio-Čakovec 1968., Kulturno-prosvjetno društvo Zrinski 1969., a pokrenuo je i bogatu izdavačku djelatnosti). Od 1973. profesionalni novinar je u Koprivnici, gdje djeluje kao urednik u kompaniji Podravke, te obavlja i dužnost direktora Centra za djelatnosti u kulturi. U Koprivnici pokreće izdavačku djelatnost, koja se osobito razvila nakon pokretanja godišnjaka Podravski zbornik, od 1975. godine.
Nakon stjecanja doktorata, početkom 1983. zapošljava se kao asistent na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, gdje ostaje raditi sve do umirovljenja 2007. godine. Tu je izabran za docenta (1983.) i redovitog profesora u trajnom zvanju (1999.), a od 1991. je izabran i za znanstvenog savjetnika. Na PMF-u je obavljao brojne funkcije: predstojnika Zavoda za geografiju i prostorno uređenje (1990.-1995.), predstojnika Zavoda za regionalnu geografiju i metodiku (1999.-2002.), pročelnika Geografskog odsjeka (1997.-1999.), voditelja poslijediplomskog studija (1999.-2000.), zatim prodekana (2002.-2004.), te na kraju i dekana PMF-a (2004.-2006.), a bio je član Senata i Rektorskog kolegija Sveučilišta u Zagrebu. Bio je i tajnik i predsjednik Saveza geografskih društava Hrvatske, te urednik časopisa Geografski glasnik i Geographical Papers. Za člana suradnika u Razredu za društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 2006, a za redovitoga člana 2016. godine.
Na Geografskom odsjeku predavao je i razvio nekoliko kolegija: Industrijska geografija, Geografske osnove statistike, Uvod u geografiju, Geografija Afrike, te Industrija u prostornom planiranju. Bio je mentorom 58-rici diplomanata, 5 magistranata i 4 doktoranata, te član povjerenstva za obranu magisterija i doktorata na sveučilištima u Zagrebu, Sarajevu, Mariboru i Ostravi. Na studijskim boravcima i kao gost-profesor boravio je na sveučilištima u Budimpešti, Pečuhu, Lodzu, Ostravi, Göttingenu i Münchenu, te u Ljubljani, Skopju, Beogradu, Sarajevu i Mariboru. Do polovice 2015. sudjelovao je na 183 znanstvena skupa, od kojih su 84 bila međunarodnog karaktera. Za svoj rad dosad je primio veći broj nagrada i priznanja, među kojima su i odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Rugjera Boškovića (5. 6. 2002.), Nagrada za životno djelo Koprivničko-križevačke županije (13. 4. 2002.), Nagrada za izdavački pothvat u znanosti Josip Juraj Strossmayer (12. 4. 2002.), Godišnja državna nagrada za popularizaciju znanosti Hrvatskog sabora (25. 6. 2004.), Nagrada za životno djelo Grada Koprivnice (4. 11. 2005.), nagrada za popularizaciju povijesti Vjekoslav Klaić (13.5.2016.) i druge, a proglašen je i Europskim vitezom kulture (Budimpešta, 22. 1. 2011.).
Feletar je danas jedan od vodećih hrvatskih geografa s obimnom znanstvenom produkcijom. Osim geografije i demografije, njegov znanstveni interes je osobito ekonomska povijest i regionalna povijest, te proučavanje nepokretne kulturne baštine i kulturne povijesti. Do polovice 2016. godine objavio je 66 znanstvenih radova u međunarodno priznatim časopisima, 15 znanstvenih radova u hrvatskim časopisima, 26 znanstvenih radova u zbornicima sa skupova, te 13 znanstvenih radova kao poglavlja u knjigama. Uz to, objavio je 70 stručnih radova u časopisima i zbornicima, te 29 stručnih radova kao poglavlja u knjigama. Autor (ili koautor) je brojnih knjiga, a neke su od kapitalnog značenja za hrvatsku geografiju i povijest. Dosad je objavio više od 23 znanstvene knjige, više od 46 stručnih knjiga, te 5 knjiga iz književnosti i 22 udžbenika iz geografije za osnovne i srednje škole.
Osobitu je djelatnost razvio u popularizaciji znanstvenih rezultata, ali i u organizacijskim poslovima u struci i na sveučilištu. Veliki angažman je dao u početku provođenja tzv. bolonjske reforme visokog školstva u Republici Hrvatskoj te je inicirao nekoliko novih nastavnih predmeta iz geografije čime je bitno unaprijedio svoju geografsku struku. Tijekom rada na PMF-u često je pozivan na znanstvene skupove (sudjelovao je na više od stotinu znanstvenih skupova – od toga na pedesetak u inozemstvu!) i gostovanja po svim dijelovima svoje domovine te u brojnim europskim državama. Najznačajniji radovi prof. dr. sc. Dragutina Feletara citirani su u inozemnoj i domaćoj znanstvenoj literaturi.
Posebno treba istaknuti neke od njegovih doprinosa proučavanju Međimurja i Zrinskih. Uz redovite novinarske obveze od ranih je dana nastojao popularizirati spoznaje iz prošlosti i sadašnjosti sjeverozapadne Hrvatske, a posebice Međimurja. Takva nastojanja okrunjena su u njegovoj prvoj monografiji «Iz povijesti Međimurja» (1968.), koja je bila odlično prihvaćena od najšire međimurske javnosti, ali i iz kulturnih krugova. Ta je knjiga dala početnu afirmaciju mladom kulturnom zanesenjaku koji nakon nje nije stao sa svojom djelatnošću popularizacije povijesne i geografske svijesti. Upornim je radom nizao nakladničke projekte od kojih valja istaknuti «Međimurski kalendar» (1969.) i njegovog nastavljača «Kajkavski kalendar» (1970.-1972.). Time je u javnosti nastojao potaknuti svijest za čuvanje kulturne baštine na kajkavskom hrvatskom prostoru, a posebno u Međimurju. 
  Uz to je bio urednik (ili član uredništva) nekoliko novina i jedne radio postaje: tjednik Međimurje, NIP Međimurje, Čakovec, 1966.-1970.; tjednik Glas Podravine, NIP Glas Podravine, Koprivnica, 1970.; dvotjednik GK Međimurje, Građevinski kombinat Međimurje, Čakovec, 1970.; radio Čakovec, NIP Međimurje, Čakovec, 1968.-1969.; tjednik Podravka, Prehrambena industrija Podravka, Koprivnica, 1973.-1980.; dvotjednik Zelena Podravka, Prehrambena industija Podravka, Koprivnica, 1977.-1979.; periodične novine Dobravske novine, Općine Donja Dubrava, 1993.-1994.; Rugjer, novine za znanost, nakladnik Tomislav Krčmar, Zagreb, 1993.-1995. te niza stručnih i znanstvenih časopisa.
Na tragu brojnih njegovi nastojanja izvan novinarstva (ili na njegovom rubu) «rodile» su se, za ono vrijeme knjige od neprocjenjive kulturološke vrijednosti, koje su prvenstveno nastale u suradnji sa danas uglednim hrvatskim publicistom i novinarom Tomislavom Đurićem, poput «Navik on živi ki zgine pošteno» (od 1971. objavljena u pet izdanja) i «Stari dvorci i gradovi sjeverozapadne Hrvatske» (od 1971. objavljena u četiri izdanja, peto je u pripremi). U vezi s tim djelatnostima osnovao je Kulturno-prosvjetno društvo «Zrinski» koje je naprosto bilo političkim pritiskom «ugašeno» kao žrtva politike obračuna sa tzv. «Hrvatskim proljećem» početkom 1972. godine. Ukidanjem Kulturno-prosvjetnog društva «Zrinski» tada mladom Dragutinu Feletaru bila je ugrožena profesionalna i životna egzistencija, a dobio je i etiketu «hrvatskog nacionalista» koja ga je desetljećima sputavala u radu. Spletom sretnih okolnosti uspio je dobiti posao u čakovečkoj tiskari «Zrinski» u kojoj je osnovao i uspješno vodio nakladnički odjel. Nakon toga se zaposlio u Podravki pa na PMF-u.
Godine 1993. osnovao je nakladnu kuću «Dr. Feletar» specijaliziranu za geografiju i povijest. Pokrenuo je 1994. časopis za popularizaciju geografije i povijesti «Hrvatski zemljopis» (danas «Meridijani»). Unutar poduzeća Dragutin Feletar je bio autorom i urednikom na stotine knjiga kojima je dao nemjerljivi doprinos popularizaciji i širenju svijesti o važnosti očuvanja baštine pojedinih župa i općina. Uz to je bitno utjecao i na istraživanja zavičajne povijesti i geografije pri čemu je sa suradnicima razvio vlastitu metodologiju koja je kreativni vrhunac doživjela u obimnoj povijesno-geografskoj monografiji o Prelogu 2015. godine, kojoj je put, uz ostale utrla monografija o Donjoj Dubravi u dva izdanja, 2007. i 2014.
Dragutin Feletar je član (i obnovitelj) Družbe «Braća Hrvatskog Zmaja» (od 1991.). Osnivač je i prvi pročelnik Zmajskog stola u Čakovcu u kojem je razvio bogatu aktivnost, od koje vrijedi posebno istaknuti 2001. godine podizanje spomenika na mjestu gdje se od 1661. do 1664. nalazila utvrda Novi Zrin, uz rijeku Muru, nedaleko Donje Dubrave. Kao jedan od najuglednijih članova izabran je 2006. za velikog meštra Družbe «Braća Hrvatskog Zmaja».
Osobiti je doprinos dao u gospodarskoj povijesti, posebno kroz povijest cehova i povijest poduzeća te poduzetništva. Od 1968. bavio se međimurskim cehovima, a pri tome je dao niz vrijednih, izvornih doprinosa poput obrade pravila legradskog Šoštarskog i kušnjarskog ceha iz 1697. godine ili iscrpne analize cehova u svojoj Donjoj Dubravi. Pri formiranju vlastite metodologije istraživanja povijesti poduzeća zanat ispekao tijekom pisanja povijesti čakovečke tekstilne industrije o kojoj je napisao monografiju 1973. godine. Daljnje formiranje metodologije vidljivo je i u knjizi o međimurskoj drvnoj industriji Hrast 1974. godine. Feletarovo pisanje o poduzećima bila je kombinacija kronološke metode rekonstrukcije pojedinih događaja, ekonomsko-geografskog prikaza sadašnjosti, te publicistički odrađenih pasaža o vodstvu i zaposlenima, a u uvodnom dijelu monografija industrijskih poduzeća redovito je davao i priloge povijesti poduzetništva. Zapravo, tako postavljenu metodu Dragutin Feletar je i kasnije primjenjivao i razvijao, ali sa sve ozbiljnijim znanstvenim analizama, među kojima treba izdvojiti prinose povijesti prehrambene industrije u Međimurju napisanu u povodu 100-te obljetnice poduzeća Vajda 2012. godine. Poseban značaj Feletarovim djelatnostima pripada pokretanju (i uređivanju) prvog znanstvenog časopisa u Međimurju - Donjomeđimurskog zbornika.
Vezano uz povijest Donje Dubrave, spomenuti ću tek dvije najnovije knjige. Prva je knjiga ogledni primjer kako je moguće pisati povijest kulturno-glazbenog života hrvatskog sela na primjeru stoljeća i pol kulturnog društvenog života u Donjoj Dubravi, objavljena 2015. Druga je monografija općine Donja Dubrava (objavljena u dva izdanja), a koja po ocjeni struke predstavlja izuzetno važan prilog metodologiji istraživanja povijesti hrvatskih sela. 
Izneseno predstavlja tek mali dio aktivnosti akademika Dragutina Feletara, od kojih je konstantno u fokusu problematika Donje Dubrave (i susjednih područja) te predlažem da ga općina Donja Dubrava proglasi za svog počasnog građanina.

U Zagrebu, 30. svibnja 2018.

Hrvoje Petrić, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu







  • << natrag na popis novosti